

Kada se spomene Arapski zaljev, većina prvo pomisli na Dubai i njegove impresivne nebodere. Moje putovanje kroz regiju započelo je nešto istočnije, iz Armenije. Tijekom veljače 2026. posjetio sam tri države – Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Kuvajt. Iako ih povezuju bogatstvo nafte, moderna infrastruktura i arapska kultura, svaka od njih ima svoj karakter i posebnu priču.

Već sam slijetanje pokazalo koliko će ostatak putovanja biti drugačiji. Umjesto planinskih krajolika i starih samostana, dočekali su me pustinjski pejzaži, moderne prometnice i siluete nebodera u daljini. Iz Sharjaha sam započeo istraživanje triju država Arapskog zaljeva – UAE-a, Bahreina i Kuvajta – koje sam tijekom sljedećih dana imao priliku upoznati iz prve ruke.
Umjesto futurističkih prizora po kojima je grad poznat, prvo sam poželio vidjeti kako je Dubai izgledao prije nego što je postao jedna od najpoznatijih svjetskih metropola.





Stari Dubai predstavlja povijesno srce grada i pruža potpuno drugačiji doživljaj od modernih nebodera po kojima je Dubai danas poznat. Uz uske ulice, tradicionalne kuće s vjetrotornjevima i živahne tržnice, posjetitelji mogu osjetiti atmosferu vremena kada je Dubai bio malo trgovačko naselje uz obalu. Jedan od najzanimljivijih doživljaja u Starom Dubaiju bila je kratka vožnja tradicionalnom drvenom lađom, poznatom kao abra, preko kanala Dubai Creek. Ova jednostavna vožnja traje svega nekoliko minuta, ali pruža odličan pogled na obje strane starog grada te omogućuje da se na trenutak doživi način prijevoza kojim su se lokalni stanovnici služili desetljećima. Unatoč modernizaciji grada, abra i danas ostaje važan dio svakodnevnog života i simbol povijesnog Dubaija.




Nakon obilaska Starog Dubaija, odlučio sam krenuti prema modernom dijelu grada, po kojem je Dubai danas poznat diljem svijeta.




Prva postaja u modernom dijelu grada bila je Burj Khalifa, najviša građevina na svijetu i jedan od najprepoznatljivijih simbola Dubaija. Već pri prvom pogledu na neboder teško je pojmiti njegove stvarne dimenzije.






U njegovom podnožju nalazi se Dubai Mall, jedan od najvećih trgovačkih centara na svijetu. Sam obilazak centra iskustvo je za sebe. Osim brojnih trgovina i restorana, prostor djeluje poput malog grada u kojem se može provesti cijeli dan. S obzirom da radim kao turistički vodič zanimljivo mi je bilo vidjeti da postoje vodiči koji rade ture po shopping centru. Unutar centra nalaze se akvarij, klizalište, kino, brojni restorani i razni zabavni sadržaji, zbog čega više nalikuje malom gradu nego klasičnom shopping centru.



Sljedeći dan nastavio sam istraživati moderni Dubai. Prva postaja bila je četvrt oko Ain Dubai, najvećeg panoramskog kotača na svijetu. Smješten na otoku Bluewaters, ovaj impresivni kotač postao je jedan od novih simbola grada. Do lokacije sam stigao metroom, što mi je omogućilo da iz druge perspektive upoznam grad i njegov moderan sustav javnog prijevoza.



Do većine lokacija tog dana koristio sam dubajski metro, koji se pokazao kao jedan od najjednostavnijih načina za kretanje gradom. Za korištenje metroa potrebno je kupiti NOL karticu, koja vrijedi i za autobuse i tramvaje.
Nakon toga uputio sam se prema Dubai Marina, jednoj od najpoznatijih i najatraktivnijih četvrti u gradu. Meni osobno najimresivniji i najljepši dio.





Put me zatim odveo do legendarnog hotela Burj Al Arab, jednog od najprepoznatljivijih hotela na svijetu. Njegov oblik, koji podsjeća na jedro, već godinama je jedan od zaštitnih znakova Dubaija. Dan sam završio na Kite Beach, jednoj od najpopularnijih gradskih plaža.

Naredni dan iskoristio sam za posjet Abu Dhabi, glavnom gradu UAE-a. Put do tamo je bio dosta izazovan. Postoji direktni autobus do Abu Dhabija ali nažalost nisu prometovali zbog velikog jutarnjeg nevremena. Na kraju sam se odlučio za taxi s još nekoliko nepoznatih osoba.

U glavnom gradu sam se susreo s Moataz-om koji je bio na mojoj turi u Splitu i Krki 2024. godine. Ovog puta je on bio moj vodič i puno mi je pomogao u cijeloj logistici oko Emirata.




Najpoznatija znamenitost koju sam posjetio u Abu Dhabiju bila je Sheikh Zayed Grand Mosque. Ova veličanstvena džamija smatra se jednom od najljepših na svijetu i predstavlja pravo remek-djelo islamske arhitekture. Već pri samom dolasku impresioniraju njezine bijele kupole, visoki minareti i detalji izrađeni od mramora.






Do sada najljepše džamija koju sam posjetio je ova. Džamija je dobila ime po Sheikh Zayed bin Sultan Al Nahyan, osnivaču i prvom predsjedniku UAE-a. Njezina veličina i raskoš svjedoče o važnosti koju ima za državu i njezine stanovnike.




Moja sljedeća država na ovom putovanju bio je Bahrein. Iz Abu Dhabija sam imao kratak let do glavnog grada – Maname. Za putovanje sam se odlučio sa Etihad airways. Do sada jedna od najboljih avio kompanija koje sam koristio.



Nakon slijetanja u Bahrein započeo sam upoznavanje najmanje države na ovom putovanju. Iako znatno manji od UAE-a, Bahrein je već na prvi pogled ostavio dojam moderne i uređene zemlje s vlastitim karakterom i atmosferom. U Bahreinu sam poznavao dvoje ljudi koji tamo žive. Muhamed kojeg sam upoznao na Islandu 2023. godine dočekao me na aerodromu a, Yusuf mi je dao neke preporuke. Prvi susret s Manama bio je vrlo pozitivan. Grad je moderan i razvijen, ali istovremeno djeluje opuštenije i manje užurbano od Dubaija i Abu Dhabija.



Jedno od prvih mjesta koje sam posjetio u Bahreinu bio je tradicionalni bazar u središtu Manama. Šetnja uskim ulicama bazara pruža uvid u svakodnevni život lokalnog stanovništva i predstavlja zanimljiv kontrast modernim poslovnim četvrtima koje okružuju grad. Na brojnim štandovima mogu se pronaći začini, tradicionalni suveniri, tekstil, nakit i razni lokalni proizvodi.




Bahrein je poznat kao financijsko središte regije te se često smatra jednim od najotvorenijih i najliberalnijih društava u Zaljevu. Upravo ta kombinacija modernog načina života i tradicionalnih arapskih vrijednosti daje zemlji poseban identitet.




Nakon obilaska tradicionalnog bazara, uputio sam se prema modernom dijelu Maname, gdje dominiraju poslovni neboderi i financijske institucije. Posebno se ističe Bahrain World Trade Center, jedna od najprepoznatljivijih građevina u zemlji. Njegova dva tornja povezana su velikim vjetroturbinama. To je glavni simbol Bahreina.



Bahrein sam posjetio tijekom ramazana. Ipak, kao posjetitelj nisam osjetio veća ograničenja niti značajne promjene u svakodnevnom funkcioniranju grada.



Oni su treća najmanja država u Aziji, a manje od njega su samo Maldivi i Singapur. U cijeloj državi živi oko 1,5 milijuna stanovnika, dok u glavnom gradu Manami živi oko 150 000 ljudi. Osobno Bahrein kao zemlja mi se dopao.


Poslije Bahreina slijedila je nova zemlja – Kuvajt. O Kuvajtu iskreno prije putovanja nisam imao mnogo informacija. Znao sam da je riječ o jednoj od bogatijih država Perzijskog zaljeva, poznatoj po velikim rezervama nafte, ali nisam imao jasnu sliku što zapravo mogu očekivati od same zemlje i glavnog grada. U Kuvajt sam stigao nakon kratkog leta iz Bahreina. Već pri dolasku bilo je jasno da će ovo biti nešto drugačije iskustvo. U ovoj zemlji se nalazi najjača valuta na svijetu. Njegova vrijednost je toliko visoka da jedan kuvajtski dinar vrijedi više od tri američka dolara. Hrvatima je potrebna viza za ulazak u ovo zemlju, koja se može napraviti pri dolasku na aerodrom ali jako sporo.



Kuvajt sam posjetio upravo za vrijeme Ramazana, što je uvelike utjecalo na moje iskustvo. Većina restorana i drugih ugostiteljskih objekata tijekom dana bila je zatvorena. Pravila tijekom Ramazana u Kuvajtu prilično su stroga i vrijede i za turiste. Konzumiranje hrane ili pića na javnim mjestima tijekom dana nije dopušteno, a za takvo ponašanje može se dobiti i novčana kazna.




Nakon svega toga krenuo sam u šetnju glavnim gradom, Kuvajt Cityjem. Iskreno, grad mi se nije previše svidio. Očekivao sam možda nešto zanimljivije i življe, ali moj prvi dojam bio je prilično drugačiji.





Kuvajt općenito nije zemlja koja je previše orijentirana na turizam, a ni u samom glavnom gradu nema pretjerano puno sadržaja namijenjenog turistima.






Posjetio sam ga 25. veljače, na Nacionalni dan Kuvajta, pa zbog praznika mnoge stvari nisu radile. Nažalost, tog dana nisu radile ni Kuvajtske kule, jedna od glavnih znamenitosti grada, pa sam ih mogao vidjeti samo izvana.







U cijelom planiranju ovog putovanja bio sam svjestan situacije u regiji i pratio sam razvoj događaja. Na kraju se pokazalo kao odlična odluka što sam već dan nakon posjeta Kuvajtu otputovao prema Istanbulu. Samo dan kasnije izbio je rat, pa sam na vrijeme izbjegao potencijalnu opasnost i napustio regiju.


