Država koju sam sljedeću odlučio posjetiti bila je Azerbajdžan. Uzeo sam direktan let iz Budimpešte za Baku, koji traje oko četiri sata. Baku je glavni, ali i daleko najveći te najrazvijeniji grad u zemlji.Za ulazak u Azerbajdžan potrebna je viza, koja stoji oko 20 €. Proces dobivanja je jednostavan, a ulazak u zemlju prilično brz nakon odobrenja. Jedino na što posebno obraćaju pozornost jest imate li u putovnici pečat iz Armenije.Baku me iznenadio – ogroman, moderan, čist i uredan grad koji na prvi pogled djeluje vrlo organizirano i razvijeno.
Jedna od mana je slabije znanje engleskog jezika, ali ljudi se zaista trude pomoći na druge načine – gestama, osmijehom ili pozivanjem nekoga tko govori bolje. Baku je prije nekoliko godina bio domaćin Eurosonga, zatim jedan od gradova domaćina Europskog nogometnog prvenstva koje se igralo u više država, a već godinama ondje se održava i utrka Formule 1. Mislim da to dovoljno govori o razvijenosti i važnosti ovog grada na međunarodnoj sceni.
Najpoznatije znamenitosti Bakua su Flame Towers, Stara gradska jezgra (Icherisheher) s Djevojačkom kulom, Palata Širvanšaha, Bulevar uz Kaspijsko more, Heydar Aliyev centar, toranj Maiden Tower i Trg fontana.
Stara gradska jezgra Bakua, poznata kao Icherisheher (Unutarnji grad), najstariji je dio glavnog grada Azerbajdžana i nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Okružena je srednjovjekovnim zidinama, a unutar njih smještene su brojne znamenitosti poput Djevojačke kule, Palače širvanšaha, starih karavansaraja, uskih kamenih ulica i tradicionalnih kuća. Danas je to živahan dio grada, prepun suvenirnica i restorana u kojima se može kušati lokalna kuhinja.
Jedno od najčešćih pitanja mojih bližnjih odnosi se na sigurnost zemlje. Iako se Azerbajdžan često spominje u kontekstu složene geopolitičke situacije, stvarnost na terenu je drukčija. Danas je to jedna od sigurnijih država, s vrlo niskom stopom kriminala i izraženim osjećajem sigurnosti – kako među lokalnim stanovništvom, tako i među posjetiteljima.
Dugo godina sam imao želju posjetiti Gruziju pa se to napokon i ostvarilo.
Pripadaju kavkaskim narodima, a zbog dugogodišnjeg utjecaja Rusije postoje određene sličnosti u jeziku koje su nama prepoznatljive. U zemlji živi oko 3,7 milijuna stanovnika, od čega oko 1,2 milijuna u glavnom i najvećem gradu Tbilisiju. Imaju vlastitu, autokefalnu pravoslavnu crkvu.Valuta je lari (GEL), a jedan lari vrijedi otprilike 0,33 eura.Tri dana proveo sam u Tbilisiju, koji je ujedno i najbolje polazište za istraživanje ostalih dijelova zemlje.
Grad po noći za posjetitelje je predivan.
U Tbilisiju svakako vrijedi posjetiti Stari grad s poznatim sumpornim kupkama u četvrti Abanotubani, popeti se do tvrđave Narikala, prošetati preko modernog Mosta mira te obići veličanstvenu katedralu Sameba. Tu su i avenija Rustaveli, zabavni park Mtatsminda s pogledom na grad, živopisna tržnica Dezerter Bazaar, kao i brojni kafići i vinski barovi koji savršeno odražavaju jedinstveni duh Tbilisija.
Mcheta je bila glavni grad Gruzije sve do 5. stoljeća. Grad je posebno značajan jer je upravo ondje u 4. stoljeću prihvaćeno kršćanstvo, čime je Gruzija postala jedna od prvih kršćanskih država na svijetu.Danas je Mcheta duhovno središte zemlje, smješteno tridesetak kilometara od Tbilisija.
Gruzija je poznata po svojoj jedinstvenoj kuhinji. Dva najpoznatija jela su hačapuri (tradicionalno pecivo sa sirom, često u obliku broda s jajetom u sredini) i hinkali (velike punjene knedle, najčešće s mesom).Zemlja ima i iznimno dugu vinsku tradiciju, staru više od 8000 godina. Razvili su posebnu metodu proizvodnje vina u velikim glinenim posudama – kvevrijima – koje se zakapaju u zemlju. Gruzija ima više od 500 autohtonih sorti grožđa, a teritorij je podijeljen na deset vinskih regija.
Sakartvelo je izvorni naziv Gruzije, jedne od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.Zastava Gruzije poznata je kao „Zastava pet križeva“. Na bijeloj podlozi, koja simbolizira čistoću i nevinost, nalazi se pet crvenih križeva. Veliki središnji križ predstavlja svetog Jurja, zaštitnika zemlje, dok četiri manja križa simboliziraju širenje kršćanstva te se tradicionalno povezuju s četvoricom evanđelista – Matejem, Markom, Lukom i Ivanom.
Jedna od lokacija koja mi se posebno svidjela je Kronike Gruzije. Chronicles of Georgia, kako se nazivaju na engleskom, veličanstveni su spomenik smješten na brežuljku iznad Tbilisijskog jezera, posvećen povijesti i kršćanskom nasljeđu Gruzije.Monumentalni kameni stupovi, visoki oko 30 metara, ukrašeni su reljefima kraljeva, svetaca i biblijskih prizora koji pričaju priču o tisućljetnoj tradiciji zemlje. Djelo kipara Zuraba Ceretelija svojom monumentalnošću i mističnom atmosferom često se uspoređuje s „gruzijskim Stonehengeom“.
Nakon Tbilisija i okolice posjetio sam Batumi. Batumi je drugi najveći grad u Gruziji s oko 180 000 stanovnika te se nalazi u autonomnoj pokrajini Adjariji.
Grad se nalazi na obali Crnog mora i u njemu je smještena najveća luka u zemlji. Najpoznatiji simbol Batumija je kip ljubavi „Ali i Nino“. Ova skulptura prikazuje muslimana Alija iz Azerbajdžana i kršćanku Ninu iz Gruzije. Svakih deset minuta skulpture se približavaju jedna drugoj, a zatim prolaze kroz sebe, simbolizirajući nemogućnost trajnog zajedništva i tragičnu ljubav ovog para.
Batumi je prepun futurističkih zgrada, nebodera i hotela svjetskih lanaca. Nagli razvoj počeo je 2004. godine, kada je tadašnji predsjednik Mihail Saakašvili proveo niz reformi i privukao brojne domaće i strane investitore, što je uvelike promijenilo izgled i dinamiku grada.
Poznat i po velikom akvariju s raznim vrstama riba i dupina, koji je u trenutku mog posjeta bio zatvoren. U blizini se nalazi jedan od najvećih botaničkih vrtova u cijelom Kavkazu. Srećom, vrijeme mi je išlo na ruku, s obzirom na to da je Batum jedno od najkišovitijih mjesta u Gruziji.
Kao i Tbilisi, Batumi je po noći predivan.
Tu se nalazi i nekoliko tekstilnih tvornica za proizvodnju dresova. Dresovi hrvatske nogometne reprezentacije proizvode se ovdje već nekoliko godina. Batumi mi je definitivno jedan od gradova koji su mi se posebno svidjeli, i volio bih ga ponovno posjetiti u budućnosti. Velike zahvale Arthuru i Ruslanu koji su mi pokazali grad i omogućili da ga doživim gotovo kao svoj.
Putujsamnom/Travelbyme 