Dobrodošli u El Salvador – moju 60. posjećenu zemlju. Nekada je bio poznat kao jedna od najopasnijih država Srednje Amerike, no danas je potpuno drugačija.Dolazak u El Salvador bio je dug, naporan i izazovan. Nekima je izgledao poput prijevoza za imigrante, ali nama je bio najsigurniji način da izbjegnemo nesigurni Honduras.
El Salvador je nekada bio poznat po nekim od najopasnijih bandi na svijetu – MS13, Mara Salvatrucha i Barrio 18. Zemlja je dugo nosila titulu jedne od najopasnijih na svijetu, s preko 60 ubojstava dnevno, dok je običan odlazak po kruh predstavljao pravi izazov za život. Stopa smrtnosti ubojstava 2015. godine iznosila je 103 ljudi na 100.000 stanovnika, što je činilo El Salvador najopasnijom zemljom u regiji.Situacija se počela mijenjati 2019. godine, dolaskom Nayiba Bukelle na vlast. U nekim dijelovima svijeta prozvan je diktatorom zbog svojih „okrutnih“ odluka, a na Twitteru je sebi dao opis „svjetski najbolji diktator“. Lokalno stanovništvo ga, međutim, obožava – prema podacima, ima podršku 80% nacije. Njegov prvi cilj bio je uništiti utjecaj bandi. Poslao je policiju i vojsku u njihova područja, a zatvorenici su bili raspoređeni tako da se članovi suprotnih frakcija nalaze u istim ćelijama, smanjujući njihove interne sukobe.Krajem ožujka 2022. godine, sukob bandi i države kulminirao je kada su bande nasumično ubile preko 60 ljudi u jednom danu. Nakon toga, El Salvador je proglasio izvanredno stanje, koje je produženo čak 14 puta. Sudcima je onemogućeno ublažavanje kazni, zatvorenici su ostali bez odvjetnika, a nalog za uhićenje nije bio potreban. U vrlo kratkom roku uhićeno je preko 80.000 pripadnika bandi, kojima je kazna produljena s 4–8 godina na 40 godina zatvora. Zatvorenici nisu imali krevete, pribor za jelo i dobivali su samo dva obroka dnevno.Zahvaljujući ovim radikalnim promjenama, El Salvador danas je najsigurnija i jedna od najmodernijih država u Srednjoj Americi. Također je postao prva zemlja na svijetu koja je prihvatila Bitcoin kao zakonsko sredstvo plaćanja.
San Salvador je glavni grad El Salvadora s oko 1,2 milijuna stanovnika. Uz njega, tri velika grada koja se smatraju ključnima su San Miguel, Santa Ana i sam San Salvador.Zanimljivo je da El Salvador spada među rijetke zemlje u Americi koje imaju bolje odnose s Kinom nego sa SAD-om. Kina je El Salvadoru osigurala oko 500 milijuna američkih dolara bespovratne pomoći za razvojne projekte, među kojima se ističu Nacionalni stadion, Nacionalna knjižnica (BINAES) i Sunset Park.U glavnom gradu nalazi se niz značajnih znamenitosti, uključujući Catedral Metropolitana de San Salvador, Iglesia El Rosario, Monumento al Divino Salvador del Mundo, Parque Nacional El Boquerón, Mercado Central i mnoge druge.
Hrana u El Salvadoru je izuzetno ukusna, a nacionalno jelo su pupusas – kukuruzne ili rižine tortilje punjene sirom, mesom, začinima i drugim sastojcima.Ono što sam primijetio jest da su ljudi u ovoj zemlji među najsretnijima i najpristupačnijima u cijeloj Srednjoj Americi. Čak sam kasnije, u Splitu, spletom okolnosti upoznao djevojku iz El Salvadora koja već duže vrijeme živi ovdje.
Sljedeći dan u El Salvadoru posjetio sam vulkan, što svakako preporučujem svima. Naš vodič, Werner, bio je izuzetno koristan i puno nam je pomogao tijekom cijelog dana.Ujutro su nas pokupili u San Salvadoru i odvezli do vulkana Santa Ana, koji s visinom od 2.381 metara predstavlja najviši vulkan u El Salvadoru. Za uspon do vrha potrebno je otprilike 2 do 2,5 sata.
Ovo je bio moj prvi posjećeni vulkan, što ga čini za mene posebno iskustvo. Aktivno je od 16. stoljeća, a do 1. listopada 2005. zabilježeno je čak 18 erupcija od 1520. godine, što ga čini jednim od najaktivnijih vulkana u Srednjoj Americi.Iako je vremenska prognoza bila prilično loša, imali smo sreće i zatekli predivan dan. Umjesto lave, vulkan je izbacivao sumporno-zelenu paru iz svog kratera, što je stvorilo impresivan prizor.Topla preporuka ide i Gabrijelu i njegovoj Infinity agenciju za organizaciju izleta – sve je bilo besprijekorno.
Tijekom ostatka dana posjetio sam drugi najveći grad u zemlji – Santa Anu, u kojoj živi nešto manje od 700.000 ljudi. Grad je osnovao jedan od predsjednika države, José María San Martín, 8. prosinca 1855. godine.Santa Ana je važan centar za preradu kave i domaćin jednog od najvećih svjetskih mlinova za kavu, El Molino. Cijela zemlja broji oko 6,5 milijuna stanovnika, a prema posljednjem popisu, broj stanovnika porastao je za otprilike 230.000 zbog povratka ljudi koji su ranije napustili zemlju.
Sljedeća zemlja na mom putovanju bila je Guatemala, ali sam se usput uputio i u Honduras – zemlju koja je do posljednjeg trenutka mijenjala moje planove.Honduras je prva država na ovom putovanju u kojoj nisam kročio u glavni grad. Tegucigalpa, prvotno planirani cilj, brzo je otpala ideja kada sam saznao da je grad nedavno držao neslavni rekord po stopi smrtnosti – između 4.000 i 6.000 ubojstava godišnje. Odmah sam odlučio potražiti sigurniji put i preskočiti glavni grad.
Sjećam se da je drugi najveći grad, San Pedro Sula, bio sljedeća alternativa – doslovno pred sam put. Pronašao sam jeftine letove iz San Salvadora i mislio da je sve riješeno, sve dok cijena nije skočila u astronomske visine.Taj grad je do 2016. bio neslavna svjetska prijestolnica ubojstava. Objašnjavati sebi ili drugima zašto idem tamo jednostavno nije dolazilo u obzir. Doslovno do Nikaragve nisam znao kako najjednostavnije ući u zemlju i što prije napustiti najopasniju državu u regiji.Neki koji su znali kamo idem upozoravali su me: „Nemoj.“ Čak i kad sam gledao objave od Ivice, nisam imao volje prolaziti kroz takav grad.
Na nekim Facebook grupama pronašao sam opcije jednodnevnih izleta iz Guatemale do Hondurasa, i to se pokazalo kao jedina stvarno izvediva opcija. Nisam želio prolaziti kroz pola granice iz Nikaragve samo da bih stigao u El Salvador.Kroz povijest je bilo mnogo sukoba, ali jeste li čuli za „Nogometni rat“? El Salvador i Honduras oduvijek su imali napete odnose, a kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1969. dodatno su pogoršale situaciju.Prva utakmica u Tegucigalpi završila je pobjedom Hondurasa 1:0, dok je u uzvratu El Salvador slavio 3:0. Treća utakmica odigrana je na neutralnom terenu u Meksiku i završila 2:2, što je odgovaralo El Salvadoru, koji je u produžecima postigao pogodak i izborio svoje prvo svjetsko prvenstvo.Neposredno nakon poraza, Honduras je prekinuo diplomatske odnose, a 14. lipnja 1969. El Salvador je napao susjednu zemlju. Rat je trajao samo četiri dana i nazvan je „100-satnim ratom“. Uz posredovanje Organizacije američkih država (OAS) i Nikaragve, Honduras je uspio vratiti svoj teritorij.Najjednostavniji i vjerojatno najsigurniji način ulaska u Honduras pokazao se jednodnevni izlet iz Antigue – praktično i sigurno rješenje.
Još jedna agencija koju moram pohvaliti, a koju sam koristio nekoliko puta, jest Escobar Travel. Krenuli smo već u 3:30 ujutro kako bismo stigli što brže i jednostavnije. U mini busu bilo je još nekoliko putnika, među kojima valja spomenuti par iz Madrida.Stariji par koristio je papirnate karte, unaprijed označivši mjesta prema državama kroz koje putuju, a rutu su kasnije dodatno ucrtavali markerom. Danas, s tehnologijom u ruci, takav način možda zvuči neučinkovito, ali pohvale za par koji se tako snalazio bez ikakvih problema. Iako nisu govorili ni minimum engleskog, uspjeli su sve vidjeti bez poteškoća.Uskoro smo imali kratku pauzu za doručak i bolje upoznavanje među sobom. Ulazak u Honduras bio je jedan od lakših, a košta oko 3 dolara. Bitno je napomenuti da državljani nekih zemalja ne mogu se vratiti u Guatemalu, primjerice djevojka iz Kine. Nakon što smo prešli granicu, trebalo je još oko 45 minuta vožnje do malenog gradića Copán.
Copán je malo turističko naselje poznato po ostacima i ruševinama Maya. U civilizaciji Maya, Copán je bio važno kulturno središte. Grad je osnovan oko 2000. godine prije Krista, a doživljava svoj vrhunac između 300. i 900. godine, u isto vrijeme kada su se razvijali i drugi značajni gradovi poput Tikala, Uxmala i Palenquea. Služio kao granica između različitih trgovačkih puteva te kao mjesto za razmjenu pamuka, kakaa i perja.
Grad je doživio najveći razvoj u 7. stoljeću, kada je tu živjelo oko 25.000 ljudi. Bio je najveći i najznačajniji centar u južnom i istočnom području civilizacije Maya. Posljednji kralj, 16. po redu, pao je u 8. stoljeću, nakon čega je grad postupno zapušten.
Pronađen je ponovno u 16. stoljeću dok je istraživanje krenulo u 19.
Cijeli dio Copana se i dan danas istražuje. Nalazi se pod zaštitom UNESCO-a od 1980. godine.
Nakon razgledavanja ruševina vratio sam se u naselje i smještaj. Kasnije smo, zajedno s lokalcima, pratili utakmicu Lige nacija između Meksika i Hondurasa. Nažalost za domaće navijače, Meksiko je slavio pobjedu i plasirao se u polufinale CONCACAF Lige nacija.
Putujsamnom/Travelbyme 