Putujsamnom/Travelbyme

Jedna od država koja mi se oduvijek sviđala zbog samog imena, a i jedna od zemalja s najljepšom zastavom, jest Panama. Zastava Paname sastoji se od četiri pravokutnika – dva bijela, jednog plavog i jednog crvenog – s dvije peterokrake zvijezde, plavom i crvenom.Svaka boja i simbol na zastavi nosi posebno značenje: bijela predstavlja mir i jedinstvo između političkih stranaka i naroda Paname, plava čistoću i nevinost, a crvena zakon i autoritet. Plava zvijezda simbolizira čistoću i poštenje naroda, dok crvena označava njihove zakone i moć.

Aeropuerto Internacional de Tocumen u Panama Cityju glavni je aerodrom Paname i jedno od najvažnijih avio‑čvorišta u Srednjoj Americi. Iako ima direktne letove prema Americi, Karibima i Europi, veza iz Europe je ograničena i uglavnom prolazi preko gradova poput Istanbula ili Amsterdama. Zbog toga sam ja odlučio u Panamu doći iz Venezuele. Nažalost, upravo u vrijeme ponovnog izbora Nicolása Madura kao predsjednika, Panama je otkazala direktne letove iz Venezuele, pa mi je izvorno kupljeni let preko Copa Airlinesa bio poništen bez ikakvog obavještenja. Bez izlaznog leta iz Venezuele i povratne karte, postojala je opasnost da me deportiraju natrag. Na kraju sam uzeo alternativnu rutu: Caracas → Bogotá → Panama City.

Nakon dolaska u centar, uzeo sam Uber do šetnice i cijena je bila oko 20 dolara. Prvo što mi je zapelo za oko bili su visoki moderni neboderi u samom centru – Panama City stvarno izgleda impresivno, toliko da ga mnogi nazivaju „Dubai Srednje Amerike“. Zatim sam prošetao šetnicom Cinta Costera, koja pruža prekrasan pogled na grad i ocean, i tek tada sam počeo u potpunosti osjećati veličanstvenost ovog grada.

Malo izvan modernog dijela grada nalazi se šareni stari dio, poznat kao Casco Viejo, star više od 500 godina. To je povijesna jezgra Paname, prepuna kolonijalne arhitekture, uskih ulica i živopisnih trgova. Među najpoznatijim lokacijama su Plaza de la Independencia, Teatro Nacional de Panamá, Iglesia de San José, Plaza Herrera, Plaza Bolívar, Convento de Santo Domingo s Arco Chato, Museo del Canal Interoceánico i drugi. Plaza de la Independencia glavni je trg Casca Vieja, gdje je Panama 1903. godine proglasila neovisnost od Kolumbije. Na trgu se nalazi Katedrala Metropolitana, najvažnija crkva u zemlji.

U studenom Panama slavi nekoliko važnih datuma, pa su zastave prisutne svuda. 3. studenog obilježava se Dan odcjepljenja od Kolumbije, 4. studenog Dan simbola nacije, 10. studenog Pokret za neovisnost, a 28. studenog odvajanje od Španjolske. Panama je najjužnija zemlja Srednje Amerike i dio kopnenog mosta koji spaja Sjevernu i Južnu Ameriku. Upravo tu se nalazi Panamski kanal, izgrađen 1914. godine, koji dijeli Sjevernu i Južnu Ameriku i predstavlja jedan od najvećih izvora prihoda zemlje.

U Panami se službeno koriste dvije valute: američki dolar i Balboa, koja je dobila ime po istraživaču Vasku de Balboi. Balboa postoji samo u obliku kovanica i rijetko se koristi. Panama je jedina zemlja na svijetu u kojoj se može vidjeti izlazak sunca nad Tihim oceanom i zalazak nad Atlantskim. U zemlji postoji gotovo 1000 različitih vrsta ptica, što je svrstava među zemlje s najvećom raznolikošću ptica u svijetu – čak više nego Kanada i SAD zajedno.Panama je bila prva zemlja u kojoj se počela prodavati Coca‑Cola, 1906. godine. Druga je najmanja zemlja po stanovništvu u Srednjoj Americi, nakon Belizea, s oko 4–4,5 milijuna stanovnika, a polovica živi u glavnom gradu Panama Cityju. Jedna od stvari koja meni osobno asocira na Panamu je serija Prison Break, iako zatvor u Soni u stvarnosti ne postoji.Zanimljivo područje je i Daríen Gap, gusto pošumljeno područje na samom jugu zemlje, poznato kao jedno od najmanje istraženih područja na svijetu. Putovanje ovim kopnenim putem gotovo je nemoguća misija zbog močvara, divlje prirode i sigurnosnih rizika. Područje je naseljeno plemenima Embera i Wounaan koja žive tradicionalnim načinom života. Mnogi koji su pokušali prijeći ovu rutu iz Južne u Srednju Ameriku nikada nisu pronađeni. Daríen Gap se u prošlosti koristio i kao ruta za prenošenje droge iz Kolumbije u Panamu. Za nastavak putovanja u Kostariku potreban je izlazni let iz zemlje.

Nakon 16 sati provedenih u glavnom gradu Paname, krenuo sam prema sljedećoj državi u Srednjoj Americi – Kostariki. Zbog ograničenog interneta na aerodromu bilo je pomalo izazovno dogovoriti moj pick-up. Tamo su me dočekali Daniel i Fabiola, koje sam upoznao tijekom svog putovanja po Južnoj Americi. Uz kratak osvrt, pokazali su mi sve ključne lokacije u San Joséu koje sam morao posjetiti.

Nažalost, vremenska prognoza u Kostariki se pokazala točnom – stigao sam za vrijeme kišne sezone, jedne od najobilnijih u posljednjih nekoliko godina. Prvotni plan bio je posjetiti San José i neke od nacionalnih parkova, no stigao sam u nedjelju navečer, a parkovi ne rade utorkom. Kad sam kontaktirao agencije za obilazak parkova, odgovorili su mi da trenutno ne vode turiste dok se stanje ne smiri. Nisam želio provoditi dane u smještaju čekajući bolje vrijeme, pa sam cijeli sljedeći dan iskoristio za razgledavanje glavnog grada. Posjetio sam Teatro Nacional de Costa Rica, Museo Nacional de Costa Rica, Parque Central, Parque Metropolitano de la Sabana, Mercado Central i druge atrakcije.Kostarika je prva zemlja koja je napustila Srednjoameričku Federalnu Republiku, u kojoj su bili i Honduras, Nikaragva, El Salvador i Gvatemala. Povijesno je bila mirnija i politički stabilnija od većine latinoameričkih država. Glavni i najveći grad zemlje je San José.

U Europi bi Kostariku mogli usporediti sa Slovačkom – po površini je slična, a ima oko 5 milijuna stanovnika. Zemlja nema vojsku od 1949. godine. Sastoji se od sedam provincija: San José, Alajuela, Guanacaste, Puntarenas, Heredia, Cartago i Limón. Poznata je po nacionalnim parkovima, netaknutoj prirodi i aktivnim vulkanima. Kostarika se ističe srećom svojih ljudi, ekološkom svijesti i ležernim načinom života. Njihov poznati izraz „Pura vida“ doslovno znači „čist život“, a simbolizira njihov mentalitet i filozofiju života.Nažalost, kišna sezona me spriječila da uživam u Kostariki pa sam morao potražiti stabilniju destinaciju – Nikaragvu.

.Nikaragva je bila prva zemlja u nizu za koju sam imao visoka očekivanja. Do Granade sam stigao direktnim autobusom iz San Joséa. Uz putovnicu potrebno je platiti izlaznu taksu iz Kostarike od 8 američkih dolara, zatim ulaznu taksu u Nikaragvu od 12 USD i ispuniti imigracijski obrazac. Ovdje moram spomenuti Simonu Vrečko, na koju sam slučajno naletio preko putničkih grupa, a koja mi je mnogo pomogla. Simona je iz susjedne Slovenije i vlasnica predivnog hostela na moru.

U Nikaragvi prvo sam posjetio Granadu, jedan od najljepših kolonijalnih gradova na američkom kontinentu. Ime je dobila po španjolskom gradu Granada, odakle je potekao Hernán de Córdoba. Grad je kroz povijest više puta trpio napade gusara. Čak postoji crkva koja je izvana ostala oštećena, jer su lokalci lukavo uspjeli spasiti vrijedne relikvije unutar nje.

Prvi je grad osnovan od strane Europljana u Nikaragvi i drugi najstariji u cijeloj Srednjoj Americi. Grad obiluje prekrasnim crkvama, među kojima se ističu Katedrala Granade (Catedral de Nuestra Señora de la Asunción), Iglesia de La Merced, Iglesia de Guadalupe, Iglesia de Xalteva i Capilla María Auxiliadora. Svaka od njih ima svoj jedinstveni stil i priču, a zajedno daju gradu prepoznatljiv kolonijalni šarm.

.Pored Granade smjestilo se Lago Nicaragua, najveće jezero u Srednjoj Americi i jedno od najvećih slatkovodnih jezera na svijetu. U njegovim vodama nalazi se otok Ometepe, poznat po svoja dva vulkana – Concepción i Maderas. Zanimljivo je da je jezero nekoć bilo razmatrano kao lokacija za “Panamski kanal”, zbog niže nadmorske visine i potencijalno lakšeg kopanja. Ipak, zbog ekonomskih razloga i straha od vulkanskih erupcija, odlučeno je da kanal bude izgrađen u Panami.

Po ulicama se može pronaći sve osim suvenira.

Po preporuci drugih, glavni grad Managua sam samo prošao, bez zadržavanja. Grad ne nudi mnogo turističkih atrakcija i nije osobito zanimljiv za posjetitelje.

Kratko sam se zadržao u Leonu, drugom najvećem gradu zemlje. Tu se nalazi najveća katedrala u Srednjoj Americi. Najlakši način povezivanja s lokalcima je prijevoz chicken busovima, vozilima koja su izvorno stigla iz Sjedinjenih Američkih Država u Gvatemalu, a kasnije su proslijeđena širom regije. U okolici Leona smjestio se vulkan Cerro Negro, visok 728 metara, popularna destinacija za boardanje po vulkanskom pepelu.

Nakon Leona, krenuo sam prema malenom obalnom mjestu Las Peñitas. Taj gradić na pacifičkoj obali Nikaragve poznat je po prekrasnim plažama, surfanju i opuštenoj atmosferi. Smjestio sam se u Mano a Mano hostelu, smještenom tik uz more, koji sam odabrao i zbog organiziranog prijevoza za sljedeću zemlju. Hostel se može rezervirati preko svih popularnih platformi, a nudi i ture na vulkan Cerro Negro, posjete krokodilima, hranjenje kornjača i druge aktivnosti.

Nikaragva je inače najsiromašnija zemlja u Srednjoj Americi, sa oko 7 milijuna stanovnika. Po površini je najveća zemlja ovog područja, a njihova valuta je nikaragvanska cordoba. U toj zemlji sam slučajno otkrio da ima još nekoliko ljudi iz Splita i okolice, iako su putovali u različitim smjerovima. Ljudi su vrlo ugodni i susretljivi.Zastava im je podijeljena u tri horizontalna polja: gornje i donje plavo predstavljaju more, a srednje bijelo. Na bijelom polju nalazi se okrugli grb s pet piramida, koje simboliziraju pet zemalja Srednje Amerike. Taj simbol možete vidjeti i na zastavama drugih država ovog područja. Savez Srednje Amerike obuhvaća Kostariku, Nikaragvu, Honduras, El Salvador i Gvatemalu, dok Panama nije uključena zbog nekadašnje “Velike Kolumbije”. Stanovnici nijedne od ovih država ne priznaju Belize kao samostalnu zemlju. U 2022. prestalo je tiskanje posljednjih novina, a mnogi neovisni mediji i televizijske kuće bili su zatvoreni.