Ovog puta sam se odlučio vratiti na južnoamerički kontinent da posjetim Venezuelu. Planiranje ičega oko ove zemlje bilo je dosta izazovno, ne zbog situacije koja vlada u zemlji, već zbog nedostatka informacija o istoj. Pokušavao sam preko više kontakata doći do podataka o ovoj državi. Za ovu lokaciju sam se i najdulje pripremao. Pripreme su krenule još od četvrtog mjeseca. Najviše informacija sam dobio od Ryana i ujaka mog kolege koji tamo živi. Moj prvotni cilj bila je Panama, ali letovi iz Europe koje sam pratio bili su povoljniji preko Venezuele. Na kraju sam uzeo let Beč – Madrid – Caracas u jednom smjeru. Venezuela je ostala jedna od tri zemlje koje nisam posjetio u Južnoj Americi.
Tada sam imao kasniji let Caracas – Panama City, ali mi je taj let ukinut. Nažalost, do današnjeg dana aviokompanija Copa Airlines mi nije poslala službenu obavijest o otkazivanju. U međuvremenu sam saznao da ako želim ostati u Venezueli, moram imati dokaz o izlasku iz zemlje (npr. valjanu avionsku kartu ili neki drugi oblik daljnjeg putovanja), inače postoji rizik od deportacije. Obveza pokazivanja povratne ili daljnje karte prilikom ulaska u Venezuelu često se provjerava jer vlasti ili aviokompanije to mogu zahtijevati kao dio imigracijskih pravila.U tom trenutku iz Venezuele se moglo otići uglavnom zrakoplovom u Kolumbiju ili Španjolsku zbog vrlo ograničenih zračnih veza s drugim zemljama. To je dijelom povezano s lošim međunarodnim odnosima i smanjenom povezanosti avioprijevoznika, ali i s povremenim prekidima letova zbog sigurnosnih i operativnih razloga.Ove promjene uslijedile su nakon ponovnog izbora Nicolása Madura za predsjednika, kada je zemlja dodatno ograničila neke avio-linije i regulirala promet zrakoplovima, što je utjecalo na to kako i kamo su letovi iz Venezuele dostupni.
Na aerodromu su me zadržali nešto duže kako bi provjerili moj let, a ostao sam i kao prevoditelj drugim putnicima dok su provjeravali vraćaju li nekoga u Španjolsku. Tog dana deportirali su nekoliko ljudi iz Azije jer nisu imali izlazni let iz zemlje.Vlasnik mog smještaja, koji ima suprugu iz Hrvatske, dogovorio je transfer s aerodroma do njihovog apartmana. Za buduće putnike ostavljam njegov kontakt: Orlando, +58 414 2389936. S obzirom na vrlo ograničen smještaj u Caracasu preko Bookinga, dobro je imati i broj vlasnika: +58 412 5569649 za lakše dogovaranje.Jedna vrlo zanimljiva i meni tada važna informacija – u smještaju su također bili dvoje ljudi iz Žrnovnice. Susresti nekoga u takvoj zemlji, tko živi tek desetak kilometara od tebe u vlastitoj zemlji, bio je pravi šok i neizostavan pozitivni dojam.
Sljedeći dan imao sam dogovorenu osmosatnu turu po gradu s Ronaldom i njegovim ujakom. Unaprijed smo dogovorili rutu po Caracasu i moram priznati da mi je to bila jedna od najboljih odluka tamo. Ako netko krene u Caracas i želi organiziranu turu, može ga kontaktirati na broj: +58 414 305 3739.Caracas je glavni grad Venezuele i metropola koja ima oko 3 do 4 milijuna ljudi u urbanoj jezgri, a cijela aglomeracija je među najvećima u zemlji. Grad se nalazi u sjevernom dijelu države, u Distriktu Capital, ali se proširio i na okolne četvrti kao što su Chacao, Baruta, Sucre i El Hatillo u saveznoj državi Miranda. �caf.comNakon doručka prvo smo se uputili u stari dio grada.
Odmah blizu se nalazi jedan od najljepših trgova u gradu, Plaza Bolívar, koji je povijesno središte starog dijela Caracasa i mjesto oko kojeg je grad u 16. stoljeću i nastao. Trg je okružen povijesnim zgradama poput katedrale, gradskih i vjerskih objekata, a u njegovom središtu često se nalazi konjanička statua Simóna Bolívara, nacionalnog heroja Venezuele.Puno ime glavnog grada je Santiago de León de Caracas, naziv koji je dobio pri osnivanju 1567. godine u čast svetog Jakova (Santiaga), provincijskog guvernera Pedra Ponce de León i autohtonog plemena Caracas koje je živjelo u dolini.
Najvažnija osoba u povijesti Venezuele bio je Simón Bolívar, poznat kao El Libertador — Osloboditelj. On je predvodio revolucije protiv španjolske vlasti i oslobodio nekoliko država Južne i Srednje Amerike od kolonijalne kontrole, uključujući Venezuelu, Kolumbiju, Ekvador, Peru i Boliviju. Zbog tih zasluga još ga i danas mnogi doživljavaju kao heroja borbe za slobodu i neovisnost. Njegov san bio je osloboditi američke zemlje od španjolske kontrole i ujediniti slobodne nacije pod zajedničkom vladom, stvarajući izrazito povezanu Latinsku Ameriku. Iako su mnoge njegove ideje o jedinstvenoj federaciji ostale nedovršene, njegova ostavština ostaje snažna i vidljiva u povijesti regije. Dvije su države koje duguju svoja imena upravo njemu: Bolivija, nazvana po njegovom prezimenu, i Venezuela, čije je službeno ime La República Bolivariana de Venezuela u njegovu čast. U blizini Plaza Bolívara u Caracasu nalazi se i kuća u kojoj je Bolívar rođen — Casa Natal de Simón Bolívar — koja danas funkcionira kao muzej s memorabilijama, oružjem i osobnim predmetima vezanim uz njegov život i borbu za neovisnost.
Nakon toga popeli smo se na vrh jednog brda kako bih imao pregled grada i vidio kako favele izgledaju iz ptičje perspektive. Favele, odnosno gusto naseljena i često neregulirana naselja, mogu se pronaći posvuda u Južnoj i Srednjoj Americi, često na padinama brda ili rubovima urbanih područja. S vrha se jasno vidi kako se šire uzbrdo i kako se stapaju s ostatkom grada, stvarajući jedinstvenu i živopisnu urbanu strukturu.
Poslije toga otišli smo u nacionalni park Ávila. Park se proteže do visine od 2765 metara, a najjednostavniji način da se dođe do vrha je žičarom. Postoje dvije opcije – standardna žičara i luksuznija turistička varijanta. U toj luksuznoj verziji putnici dobivaju alkoholno piće kao znak dobrodošlice dok se voze prema vrhu.
Malo ispod ove planine nalazi se malo turističko mjesto, Galipan.
Poslije toga otišli smo u meni jedan od najljepših dijelova Caracasa, Los Proceres. Tamo se nalazi nacionalni povijesni spomenik.
Nakon toga mi je pokazao Chacao. To je jedan od najmodernijih dijelova grada.
Javni prijevoz u Caracasu je dosta loš, pa vjerujem da bi kretanje bez vodiča bilo znatno otežano. Sam grad se ipak čini prilično siguran, što me pozitivno iznenadilo. Iako mnogi misle suprotno, Venecuela je po životnom standardu skuplja od nas i smješta se na treće mjesto u Južnoj Americi, odmah iza Urugvaja i Čilea. Sankcije SAD-a danas ozbiljno utječu na njezine resurse, a najveće prirodno bogatstvo zemlje je nafta. Venecuela ima mnoga nalazišta nafte, a litra benzina je najjeftinija na svijetu – trenutno oko dva eurocenta, dok je donedavno bila besplatna. Venecuelanske žene poznate su kao jedne od najljepših i često osvajaju nagrade na Miss Universe. Iako se slabo koristi, valuta im je venecuelanski bolívar. Nakon Venecuele slijedi put za Panamu, moju prvu državu u Srednjoj Americi.
Putujsamnom/Travelbyme 