Putujsamnom/Travelbyme

Island je bio posljednja država na mojoj baltičko-skandinavskoj turi. Došao sam letom Oslo – Keflavík, na glavni međunarodni aerodrom Islanda. Iako mnogi misle da Reykjavik ima međunarodni aerodrom, on uglavnom služi za domaće letove, baš kao i Akureyri i Egilsstaðir. Keflavík je glavna ulazna točka za putnike iz inozemstva.

Island je neovisnost od Danske stekao 1918. godine, a potpuno se osamostalio 1944. Danas zauzima površinu od 103.000 km², što ga čini gotovo dvostruko većim od Hrvatske. Unatoč veličini, u cijeloj zemlji živi manje od 400.000 stanovnika, što ga čini jednom od najrjeđe naseljenih država Europe.

Zanimljivo je da je Island bio prva međunarodno priznata država koja je službeno priznala Hrvatsku 1991. godine. U to vrijeme Litva, Latvija, Ukrajina i Slovenija još nisu bile u potpunosti međunarodno priznate.

Island je poznat kao “zemlja vatre i leda” – nadimak koji savršeno opisuje njegov dramatičan krajolik. Vulkanizam i ledenjaci oblikuju ovu zemlju, a zbog surove prirode i specifičnog reljefa velik dio teritorija ostaje gotovo nenaseljen.

Moja prva tura na Islandu bila je „Golden Circle and Secret Lagoon Tour“ – savršen uvod u prirodne ljepote ove fascinantne zemlje.

Prvo zaustavljanje na turi bilo je u Nacionalnom parku Þingvellir, jednom od najvažnijih mjesta na Islandu – i geološki i povijesno.

Þingvellir je jedinstveno mjesto na svijetu gdje se američka i euroazijska kontinentalna ploča vidljivo razdvajaju, i to brzinom od oko 2 centimetra godišnje. Hodate stazom, a zapravo se nalazite između dva kontinenta – osjećaj je zaista poseban.

U parku se nalazi i najveće prirodno jezero na Islandu, Þingvallavatn, koje dodatno naglašava dramatičnost krajolika.

Osim prirodne važnosti, Þingvellir ima i ogroman povijesni značaj. Upravo ovdje su Vikinzi 930. godine osnovali Alþingi – jedan od najstarijih parlamenata na svijetu. Teško je ne zamisliti kako su se prije više od tisuću godina na ovom istom mjestu okupljali poglavari i donosili odluke koje su oblikovale povijest Islanda.

S vidikovca se pruža pogled na kanjon Almannagjá, impresivnu pukotinu između dviju tektonskih ploča, koja jasno pokazuje snagu prirode koja i danas oblikuje ovaj krajolik.

Nakon Þingvellira nastavili smo prema području gejzira, jednom od najpoznatijih prirodnih fenomena Islanda.

Iako sam gejzire prvi put vidio u Boliviji, islandski doživljaj ima neku posebnu energiju. Para se uzdiže iz zemlje na svakom koraku, a tlo doslovno „diše“. Najpoznatiji je Strokkur, koji eruptira svakih nekoliko minuta. U jednom trenutku sve utihne, voda se zapjeni i u djeliću sekunde snažan mlaz vrele vode i pare izbije visoko prema nebu.

Sljedeća postaja bio je impresivni Gullfoss, jedan od najpoznatijih i najljepših vodopada na Islandu.

Zbog načina na koji se voda prelijeva niz dvije kaskade u duboki kanjon, Gullfoss nosi nadimak „Zlatni vodopad“. Kada sunčeve zrake pogode vodenu maglicu, stvara se poseban sjaj, a nerijetko se pojavi i duga, što prizoru daje gotovo nestvarnu atmosferu.

Snaga vode koja se obrušava u kanjon zaista je fascinantna – buka je toliko jaka da nadjačava razgovor, a sitne kapljice u zraku dodatno pojačavaju doživljaj. To je jedno od onih mjesta gdje samo stanete i nekoliko minuta u tišini promatrate prirodu.

Posljednji dio ture bio je rezerviran za opuštanje u „Secret Lagoon“.

Riječ je o manjoj, prirodnoj termalnoj laguni sa stalnom temperaturom između 35 i 40 °C. Nakon cjelodnevnog obilaska i islandskog vjetra, ulazak u toplu vodu bio je savršen završetak dana. Para se lagano uzdiže iznad površine, a oko vas su sirovi pejzaži koji podsjećaju da ste još uvijek usred islandske divljine.

U tom dijelu ture autobus ostavlja putnike ovisno o tome koju su lagunu odabrali – neki idu u popularnu Blue Lagoon, dok se drugi, poput mene, odluče za mirniju i autentičniju opciju.

Po povratku u smještaj pokušavao sam pronaći način kako napokon vidjeti polarnu svjetlost. Na Islandu je to uvijek lutrija – ovisi o vremenu, oblacima i solarnoj aktivnosti. Postoji aplikacija „Aurora Borealis“ putem koje se može pratiti prognoza, jačina aktivnosti i potencijalna vidljivost po satima. Te večeri sam stalno provjeravao kartu i nadao se vedrom nebu.

Sljedeći dan na Islandu u potpunosti je ispunio moja očekivanja. Otišao sam na drugu turu koja traje čak 14 sati – „The South Coast of Iceland and Glacier Lagoon Tour“. To je jedna od najpoznatijih ruta na jugu otoka i pravi maraton prirodnih ljepota.

Tijekom dana posjetili smo dva spektakularna slapa – Skógafoss i Seljalandsfoss – zatim malo mjesto Vík, poznatu crnu plažu (Black Beach), ledenjačku lagunu Jökulsárlón i Diamond Beach.

Prva postaja bio je veličanstveni Skógafoss, vodopad visok 65 metara. Njegova širina i snaga vode ostavljaju snažan dojam, a vodena maglica često stvara dugu ispred slapa. Ovdje se moram posebno zahvaliti Muhammadu iz Bahreina, koji mi je napravio odlične fotografije i uhvatio savršene trenutke ispred vodopada.

Nakon vodopada nastavili smo prema najjužnijem naseljenom mjestu na Islandu – malom gradiću Vík. Iznad mjesta dominira slikovita crkva na brežuljku, dok se u pozadini uzdižu dramatične litice i vulkanski pejzaž.

U neposrednoj blizini nalazi se poznata Reynisfjara Black Beach. Već iz samog naziva jasno je da je riječ o crnoj plaži, prekrivenoj vulkanskim pijeskom. Kontrast tamnog pijeska, snažnih atlantskih valova i bazaltnih stijena koje izranjaju iz mora čini ovo mjesto jednim od najfotografiranijih na Islandu.

Iako sam planirao ostati suh, Atlantski ocean imao je druge planove – jedan val bio je brži nego što sam očekivao, pa sam se neplanirano i smočio. Na Islandu, očito, priroda uvijek vodi glavnu riječ.

Vožnja prema sljedećoj lokaciji bila je poseban doživljaj sama po sebi. Kroz prozor autobusa izmjenjivali su se prizori nestvarne prirode – zelene livade prepune ovaca, u daljini vulkani, a iza njih planinski vrhovi obavijeni oblacima.

Island ima nešto posebno u toj svojoj jednostavnosti. Nema velikih gradova ni gužve, samo prostranstvo, sirova priroda i osjećaj slobode. Često sam više gledao kroz prozor nego u mobitel – pejzaž je jednostavno predivan.

Sljedeća postaja bila je Glacier Lagoon, odnosno Jökulsárlón – jedno od najimpresivnijih mjesta na cijelom Islandu.

Jedna rečenica vodiča posebno mi se urezala u pamćenje: „Laguna je svaki dan drugačija i nikada ista.“ I zaista, ovdje se ledenjaci neprestano stvaraju, lome i tope. Ogromni komadi leda odvajaju se od glečera i polako plutaju prema oceanu, stvarajući prizor koji izgleda kao da ste na nekom drugom planetu.

Plavetnilo leda, različite nijanse bijele i sive, tišina koju prekida samo pucketanje leda – sve zajedno čini ovaj krajolik gotovo nestvarnim. Definitivno jedno od najljepših mjesta koje sam vidio na Islandu.

Ovdje je moguće i nadoplatiti vožnju brodom među ledenjacima, što pruža priliku da im se približite i doživite njihovu veličinu iz sasvim druge perspektive.

Odmah uz Jökulsárlón nalazi se i Diamond Beach, još jedno mjesto koje ostavlja bez riječi.

Komadi leda iz lagune polako plutaju prema oceanu, a dio njih valovi izbace natrag na obalu. Na crnom vulkanskom pijesku ti komadi leda blistaju poput kristala. Upravo po tom prizoru – ledu koji izgleda poput razbacanih dijamanata – plaža je i dobila ime.

Kontrast crne podloge i prozirnog, plavičastog leda izgleda gotovo nestvarno. Dok sam hodao između tih ledenih „skulptura“, osjećao sam se kao malo dijete – fascinirano, znatiželjno i potpuno očarano prizorom pred sobom.

To je jedno od onih mjesta gdje zaboravite na vrijeme i jednostavno uživate u trenutku.

Na povratku prema Reykjaviku posjetili smo i drugi poznati slap – Seljalandsfoss. Dani na Islandu u listopadu su kratki, pa nas je putem uhvatila noć. Ipak, to ovom slapu nije oduzelo ništa od njegove čarolije.

Seljalandsfoss je posebno iskustvo jer se može obići i sa stražnje strane, a cijelo područje je navečer dodatno osvijetljeno reflektorima. U mraku, uz zvuk vode koja se obrušava i svjetla koja naglašavaju siluetu slapa, prizor izgleda gotovo filmski.

Naravno, ne bih bio ja da nisam odlučio istraživati i penjati se po skliskim stazama – čak i po noći. I tu nam se dogodila mala nezgoda… jer Island uvijek podsjeti da prirodu treba poštovati.

Taj dan na Islandu završio je na najspektakularniji mogući način – uspio sam vidjeti polarnu svjetlost. Već drugi dan sam želio doživjeti auroru borealis, ali zbog umora i kratkog dana to jednostavno nije bilo moguće.

Malo prije nego što smo razgledavali Seljalandsfoss, primio sam obavijest preko aplikacije da postoji velika vjerojatnost pojave polarne svjetlosti u idućih sat vremena. I tada se dogodilo – dok smo stajali kraj slapa, nebo je počelo svijetliti nijansama zelene, ljubičaste i ružičaste boje.

Iskustvo je bilo magično. Na Islandu mnogi putnici promaše priliku jer se ne informiraju o najboljim uvjetima za auroru. Informacije i praćenje prognoze čine razliku između obične večeri i prizora koji se pamti cijeli život. Taj trenutak zauvijek ću pamtiti – kombinacija moćne prirode, slapova i neba koje pleše u bojama polarne svjetlosti bila je savršena završnica mog boravka na Islandu.

Na Islandu postoje polarni dan i polarna noć, što dodatno oblikuje doživljaj putovanja. Tijekom polarnog dana sunce gotovo da ne zalazi – dan traje oko 20 sati, a noć samo 4 sata. Suprotno tome, tijekom polarne noći sunce izlazi tek nekoliko sati: dan traje oko 8 sati, dok noć dominira sa 16 sati.

Za ljubitelje polarne svjetlosti najbolji period je od rujna do travnja, kada su dani dovoljno kratki, a noći dovoljno tamne da aurora borealis zasja u punom sjaju.

Zadnji dan moje baltičko-skandinavske ture rezervirao sam za glavni grad Islanda – Reykjavik.

Većina Islanda, čak 65 % stanovništva, živi u Reykjaviku, glavnom i najvećem gradu zemlje. Stari dio grada i okolna arhitektura upisani su na UNESCO-v popis kulturne baštine još 2011. godine.

Reykjavik je grad koji spaja suvremenost i tradiciju, a među najpoznatijim lokacijama izdvajaju se: impozantna Hallgrímskirkja crkva, futuristički Perlan muzej, skulptura Sun Voyager uz obalu, šarena trgovačka ulica Laugavegur te mirno jezero Tjörnin koje u središtu grada privlači šetače i lokalce.

Island skriva još mnogo ljepota i lokacija vrijednih posjete, ali nažalost, zbog vremenskih ograničenja nisam uspio sve istražiti.

Hrana na Islandu često uključuje ribu, koja je ovdje glavna namirnica, pa je za one koji preferiraju drugačiju prehranu ponekad izazov pronaći raznolike opcije.

Ipak, priroda ove zemlje je jednostavno nezaboravna – vulkani, ledenjaci, slapovi, gejziri i beskrajne planinske ravnice čine Island jednom od najimpresivnijih država koje sam do sada posjetio. Jedini ozbiljan izazov za putnike jest cijena – Island spada među najskuplje destinacije u Europi.

Unatoč tome, iskustvo i prizori koje sam tamo doživio vrijede svakog eura i ostaju u sjećanju zauvijek.