Maroko

Prije nešto više od četiri godine posjetio sam svoju prvu, i do sada jedinu, zemlju u Africi – Maroko. Na put smo krenuli iz Milana, odnosno zračne luke Bergamo.

Milano mi je odmah asocijacija na grad mode, ali i na nogometne velikane – AC Milan i Inter Milan. Prva lokacija koju smo posjetili bio je kultni stadion San Siro (Giuseppe Meazza), dom oba milanska kluba. Sljedeće godine stadion će proslaviti stotu godišnjicu od svog otvorenja, a već sada odiše posebnom nogometnom atmosferom i poviješću koja fascinira svakog posjetitelja.

Prije popodnevnog leta za Marrakeš, u Milanu smo još stigli obići nekoliko glavnih atrakcija: Duomo di Milano, Galleria Vittorio Emanuele II, Piazza del Duomo, Teatro alla Scala, park Sempione i još nekoliko zanimljivih lokacija.

Zanimljivo je da sam Milano posjetio i pretprošle godine, također u kontekstu povezanog leta – tada za Kolumbiju – što mi je omogućilo da bolje upoznam grad i njegove znamenitosti.

Karlo, njegov otac Dražen i ja odlučili smo se za Maroko – zemlju koja je u Africi najpovezanija s Europom i vjerojatno najotvorenija prema turistima. Putovanje smo dugo planirali kako bismo Maroko što bolje upoznali. Prvi dan smo stigli u Marrakeš, gdje smo prespavali i gdje nas je dočekala Karlova teta Kristina.

Ujutro smo krenuli na trodnevnu turu u Saharu, točnije u Merzugu. Posebno nas je razveselilo što su na turi bile još četiri cure iz Hrvatske, pa smo odmah našli društvo. Prvi dan ture obuhvaćao je Tizi N’Tichka, Ait Ben Haddou, Kasbah, Ouarzazate i Dolinu Ruža (Rose Valley).

Nakon kratkog odmora u smještaju nastavili smo drugi dio dana na turi. Taj dio obuhvaćao je Dades Valley, Todra Gorges i Tinerhir. Kada smo stigli u njihovo selo, dočekale su nas pripremljene deve. Imali smo sat vremena dugu vožnju na njihovim leđima i uživali u spektakularnom zalasku sunca u pustinji. Nakon noćenja u kampu, dočekao nas je jedan od najljepših izlazaka sunca koje smo ikada vidjeli.

Opet smo se vratili na devama u njihovo selo, nakon čega je uslijedio povratak u Marrakeš. Postoji mogućnost vožnje izravno do Fesa, ali cesta je prilično loša. Mi smo se odlučili za povoljniju opciju – noćni autobus iz Marrakeša do Fesa.Fes je drugi najveći grad u Maroku i jedan od četiri kraljevska grada, uz Rabat, Marrakeš i Meknes. Grad se sastoji od tri dijela: Medina Fesa (stari dio), Fes-Jdid (novi Fes) i Ville Nouvelle (najnoviji dio grada, koji su izgradili Francuzi). Smješten je u središnjem Maroku, uz gorje Atlas.U Fesu smo posjetili: Medinu Fesa, Jardin Jnan Sbil, Medresu, Bab Boujloud, Chouara Tannery, džamiju Kairaouine i druge znamenitosti.

Fez je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine i jedan je od najnetaknutijih i najimpresivnijih srednjovjekovnih gradova u arapskom svijetu. Posjet Fesu doživljava se kao putovanje u prošlost. Medina Fes jedno je od najvećih urbanih područja na svijetu bez automobila, a ovdje se nalazi i najpoznatija tvornica kože u cijelom gradu.Fez je najstariji od kraljevskih gradova, osnovan između 789. i 808. godine, i kroz različite dinastije igrao je važnu ulogu kao glavni grad Maroka. Odmah uz autobusni kolodvor primijetili smo zid koji je neodoljivo podsjećao na hrvatsku šahovnicu.

Nakon kratkog posjeta Fesu, nastavili smo put autobusom prema Chefchaouenu. Chefchaouen, ili skraćeno Chaouen, mali je grad s oko 40.000 stanovnika, smješten na sjeveroistoku Maroka uz planinsku dolinu Rif. Njegovo ime na berberskom jeziku znači „dva roga“, što se odnosi na planinu prerezanu na dva dijela.Grad je poznat kao „Plavi grad“ ili „Plavi biser“ zbog predivno obojenih ulica i kuća koje izgledaju kao iz bajke. Postoji nekoliko zanimljivih teorija o tome zašto su zidovi i kuće obojeni plavom bojom, što samo dodatno pojačava njegov čaroban ugođaj.

Neki stanovnici kažu da plava boja tjerа komarce, no jedna od realnijih teorija koja mi se posebno dopala povezana je s poviješću grada. Naime, veliki dio izvornih stanovnika bili su Židovi, a slikanje plavom bojom proizašlo je iz njihovog vjerovanja da konac umiruje prirodna plava boja. Utkanjem u molitvene šalove, ljudi su se podsjećali na Božju moć. Ta praksa postupno je prešla u slikanje zidova, što i danas čini Chefchaouen posebnim.U Chefchaouenu smo proveli jedan i pol dan i posjetili: Medinu Chefchaouena, Place Outa Hamman, El Haouta, Bab el Ain, La Botica de la Abbuela Alladin i druge zanimljive lokacije.

Nakon bajkovitog izleta u Chefchausen uslijedio je kratki izlet u Rabat. Rabat je treći najveći grad u Maroku i ujedno glavni grad te zemlje.

Iz Rabata smo se uputili 70 km udaljenom Casablanci. Casablanca je najveći grad Maroka i glavna marokanska luka na Atlantskom oceanu, a ujedno i jedan od najvećih gradova Afrike. Zovu je „Bijeli grad“ Maroka, a izrasla je u važno gospodarsko i poslovno središte, s najvećom lukom na sjeveru kontinenta.Jedna od najvećih atrakcija je Džamija Hassana II, najveća džamija u Africi i peta po veličini u svijetu. Zanimljivo je da je izgrađena uglavnom iznad Atlantskog oceana, s morskim dnom vidljivim kroz stakleni pod u velikom zidu. U Casablanci smo iskoristili priliku i osvježili se kupanjem u Atlantskom oceanu, što je bio odličan način za završetak našeg boravka u gradu.

Posljednja dva dana u Maroku smo proveli tamo gdje smo prvo i došli u Marrakešu. To je četvrti najveći grad u Maroku i jedan od najposjećenijih. Marrakeš ima još jedno ime, a to je Crveni grad. To je zato što su svi zidovi njegovih zgrada obojeni crvenom bojom.

Trg Jemaa el-Fna najprometnija je tržnica na afričkom kontinentu, poznata po uličnoj hrani, krotiteljima zmija, pripovjedačima priča, tradicionalnim glazbenicima i plesačima. Ujutro je trg miran i opušten, no kako dan odmiče, pretvara se u veselu i živopisnu gužvu.Simbol Marrakeša već više od 700 godina je džamija Koutoubia. Iako su većina stanovnika Arapi ili Berberi, grad je izuzetno višejezičan. Od poslovnih ljudi do trgovaca, mnogi će prepoznati vašu nacionalnost još prije nego što izgovorite ijednu riječ.

Marrakeš je podijeljen na dva dijela: stari grad, poznat kao Medina, i novi grad, Gueliz. Marrakeš je sunčan tijekom cijele godine; čak i u hladnim godišnjim dobima, sunce uvijek nađe prolaz. Medina, poznata kao tržnica, proteže se mnogo kilometara. Marrakeš ima najveću tržnicu u cijelom Maroku. Francuzi su kolonizirali Maroko do sredine 1900-ih kada su stekli neovisnost. Godine kolonijalne vladavine značile su da je francuski u nekom trenutku bio primarni jezik iako se govori i arapski. U Marrakešu smo posjetili: Jardin Majorele, Jemma el Fna, Medina Marrakeš, Bahia, Koutuobia Mosque, El Abdi, Marrakeš museum i dr. Uz to smo obavili gradsku turu s kočijom.

U Maroku je službeni jezik arapski, ali zbog turizma i kolonijalne prošlosti lokalno stanovništvo često govori i španjolski, engleski te francuski jezik. Maroko je po broju stanovnika četvrta arapska zemlja, iza Egipta, Sudana i Alžira. Većina stanovnika su sunitski muslimani, a među njima su i Arapi i Berberi. Prema posljednjem popisu, u zemlji živi oko 38 milijuna ljudi.Zanimljivo je da je Maroko bio prva zemlja na svijetu koja je priznala Sjedinjene Američke Države kao neovisnu državu još u 18. stoljeću. Nacionalno piće je čaj od mente, a iako se zemlja nalazi u Africi, u Maroku postoji i ski resort u Oukaïmedenu. Valuta je marokanski dirham, a neka od najpoznatijih jela uključuju tagine, kefta, msmen, hariru, zalook i druga.Nogomet je najpopularniji sport u zemlji. Maroko je na posljednjem svjetskom prvenstvu u Kataru osvojio četvrto mjesto, a zajedno s Portugalom, Španjolskom, Argentinom, Paragvajem i Urugvajem, domaćin je Svjetskog nogometnog prvenstva 2034. godine – što će biti prvi put da Afrika, Europa i Južna Amerika zajedno organiziraju ovo natjecanje.

Inače ovu zemlju nazivaju Kalifornijom Afrike, čak imaju i približno isto stanovništva. Udaljeni su samo 13 km od Španjolske ali i granice s Europom. Na afričkom tlu nalaze se dvije španjolske enklave: Ceuta i Melilla. U ovoj zemlji vlada monarh tj. kralj , a trenutno na vlasti je Muhamed VI. Maroko je zemlja koja izgledom nije previše drugačija od europskih zemalja.