Putujsamnom/Travelbyme

MAĐARSKA

Već davne 2019. godine krenuli smo iz Zagreba prema Budimpešti. Tog smo se perioda našeg zajedničkog putovanja prisjetili jer je to bilo točno prije pet godina. Karlo i ja smo se upoznali slučajno na Azimut turi (Amsterdam – London – Pariz), a ovo je bilo naše prvo službeno zajedničko putovanje. Čak je i naša tadašnja vodička Patricija nekoliko puta vodila turu u Jordan.Povratni let iz Budimpešte pronašli smo po cijeni od oko 250–300 kuna, uključujući ručnu prtljagu. U Budimpeštu nismo išli s mnogo informacija, ali moram priznati da me grad jako oduševio. Samo je nekoliko sati udaljen od Zagreba, a ima osjećaj svjetskog grada.Budimpešta je glavni i najveći grad Mađarske. Postala je jedinstveni grad 1873. godine spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj obali. Tijekom Austro-Ugarske, koja se raspala 1918. godine, Budimpešta je bila drugi najvažniji grad nakon Beča.Uz autobusni kolodvor Nepliget odmah se nalazi Groupama Arena, dom čuvenog nogometnog kluba Ferencváros.

Ispod grada nalazi se golemi rezervat izvorske vode, koji dnevno proizvodi čak 70 milijuna litara termalne vode, čime Budimpešta postaje jedan od najbogatijih gradova na svijetu po količini ljekovite vode.Mađarski jezik dio je ugro-finske jezične obitelji i smatra se jednim od najtežih jezika na svijetu. Rubikovu kocku izumio je Ernő Rubik, profesor arhitekture rođen u Budimpešti 1974. godine.Tijekom boravka u Budimpešti posjetili smo: zgradu Mađarskog parlamenta (Hungarian Parliament Building), Fisherman’s Bastion, Baziliku sv. Stjepana (St. Stephan Basilica), Széchenyi Lánchíd, Budimski dvorac (Buda Castle), Varhegy, Groupama Arenu i mnoge druge znamenitosti.

Mađarska je država u Srednjoj Europi, na mađarskom jeziku zove se Magyarország. Graniči s Austrijom, Slovačkom, Ukrajinom, Rumunjskom, Hrvatskom, Srbijom i Slovenijom. Ovo je jedna od najstarijih zemalja u Europi. Iako je članica Europske unije, valuta nije euro već forinta.Balaton, najveće jezero u Europi, smješten je u Mađarskoj, a nacionalni sport zemlje je vaterpolo. Najpoznatije jelo je gulaš, a paprika je najpopularniji začin i simbol mađarske kuhinje.Za naše putovanje u Jordan dugo smo se pripremali, no dočekali su nas nepovoljni vremenski uvjeti – snijeg.

JORDAN

Kada sam govorio drugima da idem u Jordan, najčešće pitanje bilo je – zašto? Najpoznatija lokacija u zemlji svakako je Petra. Jordan graniči sa Sirijom, Palestinom, Izraelom, Saudijskom Arabijom i Irakom, a poznat je i kao „Švicarska“ ovog dijela Azije zbog svoje neutralnosti.Iz Budimpešte smo sletjeli u Amman, gdje smo prvotno imali rezervaciju preko Airbnb-a. Nažalost, naš domaćin nam nije javio da je došlo do promjene smještaja, pa smo ostali bez rezervacije. Na brzinu smo uspjeli pronaći hostel u samom centru grada.Za ulazak u Jordan hrvatski državljani moraju imati vizu. Mi smo kupili Jordan Pass, koji uključuje ulazak na 40 lokaliteta u zemlji, uključujući dvodnevni ulazak u Petru, te vizu. Opcija s jednim ulaskom u Petru košta 70 JD (oko 90 eura), dvodnevna 75 JD (97 eura), a trodnevna 80 JD (103 eura). Sama viza bez ulaska u Petru košta oko 40 JD (56 eura), dok ulazak u Petru po danu iznosi oko 60 eura, što odmah pokazuje veliku razliku u cijeni ako se sve unaprijed planira.Službena valuta Jordana je jordanski dinar. Država je podijeljena na 12 županija, koje su grupirane u tri regije: Sjever, Centar i Jug. Glavni i najveći grad je Amman, dok su među ostalim većim gradovima Zarqa, Irbid i Aqaba.

Prvog sljedećeg dana u Jordanu posjetili smo Jerash, grad smješten 48 km od Ammana. Jerash je jedan od najbolje sačuvanih rimskih gradova izvan Italije i prava je arhitektonska poslastica za ljubitelje povijesti.Uspjeli smo uhvatiti lokalni autobus za samo 3 JD po smjeru. Autobus polazi u bilo kojem trenutku, ali isključivo kad je pun, što je bila zanimljiva lokalna praksa i iskustvo samog putovanja.

Iz Jordana i dalje čuvam ovu maramu, za koju postoji više načina kako je koristiti. Drevni grad Jerash bio je dom za više od 1.000 stupova, od kojih 56 i danas stoji. Zbog svoje impresivne arhitekture dobio je nadimak „Pompeji Bliskog istoka“.Danas je Jerash jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u Jordanu, odmah nakon Petre. Od 13. stoljeća nadalje grad je bio napušten, da bi se ponovno pojavio u povijesnim zapisima početkom osmanske vladavine u 16. stoljeću.

Ostatak dana smo proveli u Ammanu kojeg smo podjelili u dva dana razgledavanja.

Narednog dana u Jordanu posjetili smo jednu od najpoznatijih lokacija u zemlji – Mrtvo more. Prvotni plan bio je posjetiti Wadi Mujib s Uber vozačem, ali nažalost, bilo je zatvoreno. Mrtvo more smješteno je oko 50 km od Ammana, a na izlet smo išli zajedno s dvije djevojke iz našeg hostela, Illenyom i Martinom iz Italije.Salinitet Mrtvog mora iznosi čak 34,2%, dok je u Sredozemnom moru oko 3,5%, što ga čini četvrtim najslanijim mjestom na svijetu. Jedan od razloga visoke slanosti je što se Mrtvo more ne izlijeva. Zbog toga je plivanje otežano, ali pluta se gotovo automatski. Ime je dobilo jer u njemu gotovo da nema živih bića, osim nekih bakterija.Osim kupanja, mnogi se mažu crnim blatom s obala, za koje se kaže da ublažava razne kožne probleme. Mrtvo more također služi kao prirodna granica između Jordana, Izraela i Palestine. Jordan je jedna od rijetkih zemalja na Bliskom istoku koja ima dobre odnose s obje susjedne države, a u zemlji živi oko 2 milijuna ljudi iz Palestine, s kojima Jordanci imaju bliske prijateljske odnose.Jordan je i jedna od najsušnijih zemalja na svijetu – glavni grad prima samo oko 145 kubičnih metara vode po stanovniku godišnje.

U Ammanu živi oko 3 milijuna ljudi, dok u cijelom Jordanu broj stanovnika prelazi 10 milijuna. Tijekom ostatka dana u Ammanu posjetili smo s Jaimeom: The Citadel, Roman Theater, The Jordan Museum, Al Balad, Rainbow Street i druge zanimljive lokacije. Moram napomenuti da su ljudi u Jordanu bili među najljubaznijima koje sam ikada upoznao.Jedna od povezanosti naših zemalja je ta da je Hrvatska 2017. godine prodala Jordanu veliku količinu oružja. Zanimljivo je da Jordan spada među rijetke arapske zemlje koje nemaju nalazišta nafte niti prirodnog plina, pa svoju ekonomiju najviše temelje na turizmu, uključujući i razvijeni zdravstveni turizam.Tijekom boravka kušali smo neka od njihovih tradicionalnih jela, uključujući falafel, hummus, labneh, manakish, shawarmu i druga. Posebno sam se zaljubio u njihov hummus, koji mi je bio jedno od najukusnijih jela na putovanju.

Naravno, stanovnicima ove zemlje najpoznatiji su Luka Modrić, Davor Šuker i Mario Mandžukić, a kažu i da naša tadašnja predsjednica Kolinda izgleda odlično u kupaćem kostimu.

Iz Ammana smo se uputili na rani bus za Petru s Marcosom iz Ekvador. Naš autobus je krenuo oko 6:30h i u Petru smo došli oko 11h. O cestama u Jordanu bi se dalo pričati, ali imaju jako puno ležećih policajaca.

Jedan od glavnih razloga zašto posjetiti Jordan definitivno je Petra. Nakon što smo ostavili stvari u smještaju, krenuli smo u razgledavanje. Petra spada među sedam modernih svjetskih čuda, zajedno s Koloseumom u Rimu, kipom Isusa Iskupitelja u Riu, Taj Mahal u Indiji, Machu Picchuom u Peruu, Chichén Itzá u Meksiku i Kineskim zidom u Kini.Ulazak u Petru inače košta oko 60 eura, ali s našim Jordan Passom to je već bilo riješeno. Ulaz je moguć od 6:00 do 18:00. UNESCO je Petru 2007. godine proglasio jednim od novih sedam svjetskih čuda. Ime Petra u prijevodu znači „grad stijena“, no grad ima i druge nazive, poput Izgubljenog grada ili Grada crvene ruže. Smatra se jednim od najstarijih gradova na svijetu, a arheolozi procjenjuju da je osnovan 321. godine prije Krista.

Ulaz u Petru zove se Siq i dug je 1,2 km. U ovom izgubljenom gradu dvije najpoznatije lokacije su riznica i samostan. Riznica je također poznata kao Al-Khazneh i smatra se najljepšom građevinom u Petri. Područje je izgrađeno zamršenim rezbarijama u dubokoj stijeni. Nabatejci su je izgradili kao mauzolej i kriptu, ukrašenu simbolima zagrobnog života.Ulaz u riznicu nije moguć, a zbog mnoštva posjetitelja vrlo je teško napraviti dobru fotografiju. Mi smo se popeli na jedan od vrhova, odakle smo imali predivan pogled i priliku za sliku, iako se lokacija naplaćuje. Blizu građevine nalazi se velik broj vodiča koji te odvedu do najbolje pozicije za fotografiranje.

Kroz Petru smo upoznali Moniku iz Italije koja nam se pridružila u istraživanju grada. Nabatejci su vjerovali u zagrobni život i brigu o svojim mrtvima. U Petri su izgradili preko 1000 grobnica. Tu sam prvi puta u životu vidio devu.

Taj dan smo se toliko našetali da smo morali malo i odmoriti.

Nije moguće ostati duže od 18 sati u Petri, jer vas lokalno stanovništvo vodi van iz grada. Također, ponedjeljkom i četvrtkom moguće je posjetiti dio Petre po mraku. Ovdje su snimani filmovi poput Indiana Jonesa, Mumije i Križarskih ratova.Postoji priča da Petra ima biblijsku vezu jer se nalazi u dolini koja se naziva Wadi Musa, ili Mojsijeva dolina. Legenda kaže da je Mojsije udario u stijenu koja tvori Petru, što je dovelo do pojave vode koja je potekla iz zemlje. Ta voda je potom nastavila teći i formirala sustav vodoopskrbe u Petri, zbog čega je grad nekada bio prava oaza, u kontrastu s današnjim stanjem.Do sada je otkriveno samo 15% ovog drevnog grada. Petra je bila poznati povijesni trgovački put koji je povezivao Grčku s Južnom Azijom. I danas u Petri žive Nabatejci i beduini, smješteni u špiljama i pećinama unutar grada. S obzirom da smo imali dvodnevni ulaz u Petru, nakon odmora smo se vratili kako bismo vidjeli i drugi dio grada.

Drugi dan u Petri smo imali namjeru posjetiti manastir i ostale lokacije unutar grada.

Dolazak do samostana u Petri zahtijeva prilično dug uspon. Treba prijeći više od 800 stepenica da bi se stiglo do kraja. Neki posjetitelji iznajmljuju magarce ili deve kako bi se popeli do samostana.Poznat kao Ad Deir, samostan se nalazi na udaljenom kraju drevnog grada i nije lako doći do njega. Sadašnji naziv ovoj građevini dali su domaći beduini zbog križeva urezanih na unutarnjem stražnjem zidu.

Tijekom dana, na jednom od vrhova, sreli smo jednog beduina koji nas je pozvao na večeru kod svoje obitelji. Beduini su arapska nomadska plemena koja žive na području sjevernoafričkih i bliskoistočnih država. Izgledom vrlo podsjećaju na glumce iz filma Pirati s Kariba.U Jordanu je službeni jezik arapski, ali većina stanovnika je vrlo obrazovana i govori engleski jezik. Kralj Abdullah II je trenutni vladar zemlje i uživa visoku popularnost među građanima. Zbog svog položaja stekao je vrlo dobre odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom, Sjedinjenim Američkim Državama i sa svim državama u ovom nestabilnom području.

Na povratku u smještaj smo se napokon malo odmorili od dva uzbudljiva dana u Petri. U hostelu smo dogovorili prijevoz iz Petre u Wadi Rum. Karlo, Marcos, Monika i ja nastavili smo naš put zajedno prema pustinji u Jordanu. Postoji i “Little Petra” ali za nju jednostavno nismo imali vremena.

Kamp i vodiča pronašli smo zahvaljujući Facebook grupi “Savjetnik za putovanja” i objavi Simone. Dosta dugo smo bili u kontaktu s Nayefom, koji je vlasnik agencije.Udaljenost između Wadi Ruma i Petre je oko 100 km. Wadi Rum jedno je od najpopularnijih turističkih odredišta Jordana i poznata je kao Mjesečeva dolina. Ulazak u Wadi Rum inače se naplaćuje, ali uz Jordan Pass bio je uključen u cijenu.Ovo će zauvijek ostati moja prva pustinja koju sam posjetio i prvo jahanje na devi.

U turi smo imali uključene obroke i vodiča na engleskom jeziku. Nayef nam je pripremio prvi obrok u pustinji.

U turi smo imali uključene obilaske: Nabatean temple, Lawrence’s Spring, Sand Dunes, Little Bridge i Khazali Canyon.

Završetak ovog dijela ture nas je odveo da vidimo zalazak sunca u pustinji. Za više informacija možete njega direktno kontaktirati na WhatsApp-u : +962 7 7973 2111. Također mu se moguće javiti preko FB profila ” Wadi Rum Gazelle Camp”.

Nažalost jer je prošlo već 5 godina ne sjećam se cijene ove ture ali znam da smo s Nayefom stalno bili u kontaktu. Prvotno smo bili u planu samo ja i Karlo, ali uz dvije osobe više cijena postane manja. Nakon što smo završili istraživački dio ture odveo nas je u kamp gdje smo imali spremne šatore i tradicionalnu večeru. Sjedili smo svi skupa uz vatru i ples.

Ujutro smo se digli rano kako bi vidjeli izlazak sunca iz pustinje.

Nayef nas je vratio natrag u selo i unaprijed nam dogovorio prijevoz za Aqabu. Grad u južnom dijelu Jordana i jedina jordanska luka koja se nalazi na Crvenom moru. Aqaba s okolicom čini slobodnu ekonomsku zonu i moguć je ulazak u Jordan bez vize ali kroz isključivi povratak opet preko tog grada. Aqaba graniči s gradom Eilatom u Izraelu. Iz grada je također moguće otploviti prema Tabi na Sinajskom poluotoku u Egiptu. Crveno more je poznato kao jedno od najatraktivnijih za podvodno ronjenje.

Ovo je bio ujedno naš posljednji dio istraživanja Jordana. Na kraju smo se iz Aqabe autobusom vratili u Amman, odakle smo poletjeli za Budimpeštu. Zanimljivo je da smo na oba leta sreli nekoliko Hrvata. Na povratku smo sa Sanjom i njenom sestrom izmjenjivali doživljaje i avanture s putovanja. Jordan je kao zemlja definitivno ispunio sva moja očekivanja i spada u jedno od mojih najdražih putovanja. U planu smo još imali posjetiti planinu Nebo i grad Madabu, ali nismo uspjeli ubaciti ih u raspored. Iako situacija možda sada nije idealna za posjetu, definitivno preporučujem ovu zemlju.