Putujsamnom/Travelbyme

MAĐARSKA

Sada već predaleke 2019. godine iz Zagreba smo otišli za Budimpeštu. U ovom periodu smo bili na zajedničkom putovanju prije točno 5 godina. Karlo i ja smo se upoznali slučajno na Azimut turi (Amsterdam – London – Pariz). Ovo je bilo naše prvo službeno zajedničko putovanje. Čak je i naša tadašnja vodička Patricija nekoliko puta vodila turu u Jordan. Povratni let iz Budimpešte smo pronašli za oko nekih 250-300 kuna s uključenom ručnom prtljagom. U Budimpeštu nismo išli s previše informacija, ali moram priznati da je to grad koji me jako oduševio. Samo par sati udaljen od Zagreba i izgleda svjetski. Budimpešta je glavni i najveći grad u Mađarskoj. Postala je jedinstveni grad 1873. godine spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj obali. Bila je drugi najvažniji grad nakon Beča u Austro – Ugarskoj koja se raspala 1918. godine. Uz autobusni kolodvor Nepliget u Budimepešti odmah se nalazi Groupama Arena dom čuvenog nogometnog kluba Ferencvaroša.

Ispod grada nalazi se golemi rezervat izvorske vode koji proizvodi 70 milijuna litara termalne vode dnevno što Budimpeštu čini najbogatijim gradom s ljekovitom vodom na svijetu. Mađarski jezik dio je ugro-finske jezične obitelji i jedan je od najtežih na svijetu. Rubikovu kocku izumio je Ernő Rubik, profesor arhitekture rođen u Budimpešti 1974. godine. U Budimpešti smo posjetili: Hungarian Parlament Building, Fisherman Bastion, St. Stephan Basilica, Szenchy Lanchid, Buda Castle, Varhegy, Groupama Arena i dr.

Mađarska je država u Srednjoj Europi. Na mađarskom jeziku zove se Magyarország. Graniči s Austrijom, Slovačkom, Ukrajinom, Rumunjskom, Hrvatskom, Srbijom te Slovenijom. Ova zemlja je jedna od najstarijih u Europi. Iako su dio europske unije njihova valuta nije euro već forinta. Balaton je najveće jezero u Europi i nalazi se u Mađarskoj. Nacionalni sport ove zemlje vaterpolo. Najpoznatije jelo u Mađarskoj je gulaš. Paprika je najpopularniji začin u Mađarskoj i simbol njihove kuhinje. Za Jordan smo se dosta dugo pripremali ali dočekali su nas nepovoljni vremenski uvjeti – snijeg.

JORDAN

Kada sam govorio drugima da idem u Jordan najčešće pitanje je bilo, zašto. Najpoznatnija lokacija u ovoj zemlji je Petra. Jordan graniči sa Sirijom, Palestinom, Izraelom, Saudijskom Arabijom i Irakom. Jordan je poznat kao “Švicarska” ovog dijela Azije zbog svoje neutralnosti. Iz Budimpešte smo sletjeli u Amman. Tu smo imali rezervaciju preko platforme airbnb. Naš host nam je zaboravio javiti da je došlo do promjene našeg smještaja i mi smo ostali bez istoga. Na brzinu smo pronašli hostel u samom centru grada. Za ulazak u Jordan hrvatski državljani moraju napraviti vizu. Mi smo kupili online jordan pass koji je uključivao 40 lokaliteta u Jordanu te ulazak u Petru na dva dana i vizu. Opcija s jednim ulaskom u Petru košta 70 JD (90 eura), dva 75 JD (97 eura) ili tri 80 JD (103 eura). Jordanski dinar je službena valuta u ovoj zemlji. Ako se plati samo viza dođe oko 40 JD (56 eura) ali ulazak u Petru po danu košta oko 60 eura pa se odmah vidi velika razlika unaprijed. Država je podjeljena na 12 županija koje su razvrastane pod 3 regije (Sjever, Centar i Jug). Amman je glavni i najveći grad dok ostali veći su: Zarqa, Irbid i Aqaba.

Prvi sljedeći dan u Jordanu smo posjetili Jerash. Grad se nalazi 48 km od Ammana. Jerash je jedan od najbolje sačuvanih rimskih gradova izvan Italije. Uspjeli smo pronaći lokalni autobus za samo 3 JD po smjeru. Autobus kreće bilo kada ali isključivo kad je pun.

Iz Jordana i dalje imam sačuvanu ovu maramu za koju postoji više opcija kako se koristi. Drevni grad Jerash bio je dom za više od 1000 stupova, od kojih 56 i danas stoji. Također ima nadimak “Pompeji Bliskog istoka”. Danas je Jerash jedno od najpopularnijih mjesta u Jordanu za putnike, drugo nakon Petre. Od 13. stoljeća nadalje, Jerash je bio napušten dok se ponovno nije pojavio u povijesnim zapisima na početku osmanske vladavine ovim područjem tijekom ranog 16. stoljeća.

Ostatak dana smo proveli u Ammanu kojeg smo podjelili u dva dana razgledavanja.

Naredni dan u Jordanu smo posjetili jednu od najpoznatijih lokacija u ovoj zemlji. Prvotni plan s uber vozačem je bio posjetiti Wadi Mujib ali je bio zatvoren. Mrtvo more se nalazi nekih 50 km od Ammana. Na ovaj kratki izlet smo otišli s još dvije djevojke iz našeg hostela Illenyom i Martinom iz Italije. Salinitet Mrtvog mora je 34,2% dok u sredozemnom moru je 3,5%. Mrtvo more je četvrto najslanije mjesto na svijetu. Jedan od razloga visoke slanoće je to što se Mrtvo more ne izlijeva. Također zbog velike slanoće je otežano plivanje pa se u ovom moru više pluta. Ime je dobilo po tome što u ovom moru nema živih bića osim nekih bakterija. Osim kupanja u moru mnogi se mažu crnim blatom koje se nalazi na njegovim obalama, a za koje se kaže da ublažava razne kožne probleme. Ovo more služi i kao dio prirodne granice između Jordana, Izreala i Palestine. Jordan je jedna od rijetkih država na Bliskom istoku koja ima dobre odnose s obje zemlje. U Jordanu živi barem 2 milijuna ljudi iz Palestine te su im kao zemlja jedni od najbližih prijatelja. Jedna je od najsušnijih zemalja na svijetu sa samo oko 145 kubičnih metara po glavnom gradu godišnje.

U Ammanu živi oko 3 milijuna ljudi dok u samom Jordanu brojka prelazi preko 10 milijuna. U ostatku dana u Ammanu smo posjetili s Jaimeom: The Citadel, Roman theater, The Jordan Museum, Al Balad, Rainbow street i dr. Moram napomenuti da su ljudi iz ove zemlje meni bili jedni od najljubaznijih ikada koje sam upoznao. Jedna od povezanosti naših zemalja je da je Hrvatska 2017. godine prodala veliku količinu oružja. Jordan je jedna od rijetkih arapskih zemalja koja nema nalazišta nafte ni prirodnog plina te svoju zaradu najviše temelji na turizmu. Čak imaju dosta razvijeni zdrastveni turizam. Neka od jela koja smo probali su: falafel, hummus, labneh, manakish, shavarma i drugi. U Jordanu sam se zaljubio u njihov hummus koji mi je bio jedan od najfinijih jela.

Naravno stanovnicima ove zemlje najpoznatiji su Luka Modrić, Davor Šuker, Mario Manđukić ali i kažu da naša tadašnja predsjednica izgleda odlično u kupaćem kostimu.

Iz Ammana smo se uputili na rani bus za Petru s Marcosom iz Ekvador. Naš autobus je krenuo oko 6:30h i u Petru smo došli oko 11h. O cestama u Jordanu bi se dalo pričati, ali imaju jako puno ležećih policajaca.

Jedan od odgovora zašto Jordan je defitivno Petra. Kad smo ostavili stvari u smještaju krenuli smo u naše razgledavanje. Petra spada u sedam modernih svjetskih čuda uz Koloseum iz Rima, Isusa Iskupitelja u Riu, Taj Mahal u Indiji, Machu Pichu u Peru-u, Chichén Itzá u Meksiku i Kineski zid u istoimenoj zemlji. Ulazak u Petru je košta oko 60 eura ali uz naš jordan pass to je bilo riješeno. Ulaz moguć je od 6:00 do 18:00. UNESCO je Petru 2007. proglasio jednim od novih 7 svjetskih čuda. Petra u prijevodu znači grad stijena ali ima i druge nazive poput: izgubljeni grad i grad crvene ruže. Ovaj grad se smatra jednim od najstarijih na svijetu. Arheolozi smatraju da je grad osnovan 321. godine prije Krista.

Ulaz u Petru se zove Siq i dug je 1,2km. U ovom izgubljenom gradu dvije najpoznatije lokacije su: riznica i samostan. Riznica je također poznata kao Al-Khazneh i najljepša je građevina u Petri. Područje je izgrađeno zamršenim rezbarijama u dubokoj stijeni. Zapravo su ga kao mauzolej i kriptu izgradili Nabatejci koji su ga ukrasili simbolima iz zagrobnog života. Ulaz u riznicu nije moguć i vrlo teško je napraviti odličnu sliku pored toga zbog mnoštva ljudi. Mi smo se popeli na jedan od vrhova odakle smo imali predivan pogled i priliku za sliku ali se lokacija plaća. Blizu građevine postoji velik broj “vodiča” koji te odvedu do najbolje pozicije za sliku.

Kroz Petru smo upoznali Moniku iz Italije koja nam se pridružila u istraživanju grada. Nabatejci su vjerovali u zagrobni život i brigu o svojim mrtvima. U Petri su izgradili preko 1000 grobnica. Tu sam prvi puta u životu vidio devu.

Taj dan smo se toliko našetali da smo morali malo i odmoriti.

Nije moguće ostati duže od 18h u Petri jer te lokalno stanovništvo vodi vani iz grada. Također ponedjeljkom i četvrtkom je moguće posjetiti dio Petre po mraku. Ovdje su snimani Indiana Jones, Mumija i Križarski ratovi. Postoji priča da Petra ima biblijsku vezu jer se nalazi u dolini koja se naziva Wadi Musa ili Mojsijeva dolina. Legenda kaže da je Mojsije udario u stijenu koja tvori Petru, što je dovelo do vode koja je potekla iz zemlje. Rečeno je da je voda nakon toga nastavila teći i formirala sustav vodoopskrbe u Petri. Ova opskrba vodom činila je Petru nekadašnjom oazom za razliku od današnjeg stanja. Do sada je otkriveno samo 15% ovog grada. Petra je bila poznati povijesni trgovački put koji je povezivao Grčku s Južnom Azijom. I dalje postoje Nabatejci i beduini koji žive unutar grada u špiljama i pećinama. S obzirom da smo imali dvodnevni ulazak u Petru nakon odmora došli smo ponovno kako bi vidjeli drugi dio grada.

Drugi dan u Petri smo imali namjeru posjetiti manastir i ostale lokacije unutar grada.

Dolazak do samostana u Petri je dosta dug. Treba proći čak više od 800 stepenica da bi se došlo do kraja. Neki iznajmljuju magarce i deve da ih dovedu do gore. Poznat kao Ad Deir, samostan se nalazi na udaljenom kraju drevnog grada i nije mu tako lako doći. Sadašnji naziv strukturi su dali domaći beduini zbog križeva upisanih na unutarnjem stražnjem zidu

U toku dana na jednom od vrhova smo sreli jednog beduina. On nas je pozvao na večeru kod svoje obitelji. Beduini su arapska nomadska plemena koji žive na području sjevernoafričkih i bliskoistočnih država. Vrlo slično izgledaju glumcima Pirata s Kariba. U ovoj zemlji službeni jezik je arapski ali većina stanovnika je jako obrazovana i priča engleski jezik. Kralj Abdullah II je trenutni vladar zemlje i uživa u visokoj popularnosti u zemlji. Zbog svog položaja stekao je jako dobre odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom, Sjedinjenim Američkim Državama i sa svim državama iz ovog klimavog područja.

Na povratku u smještaj smo se napokon malo odmorili od dva uzbudljiva dana u Petri. U hostelu smo dogovorili prijevoz iz Petre u Wadi Rum. Karlo, Marcos, Monika i ja nastavili smo naš put zajedno prema pustinji u Jordanu. Postoji i “Little Petra” ali za nju jednostavno nismo imali vremena.

Kamp i vodiča smo pronašli zahvaljujući fb grupi “Savjetnik za putovanja” i objavi Simone. Dosta dugo smo bili u kontaktu s Nayefom koji je vlasnik agencije. Udaljenost između Wadi Ruma i Petre je nekih 100km. Wadi Rum jedno je od najpopularnijih turističkih odredišta Jordana i poznata je kao Mjesečeva dolina. Ulazak u Wadi Rum se inače naplaćuje ali uz jordan pass je bio uključen u cijenu. Ovo će zauvijek ostati moja prva pustinja koju sam posjetio i prvo jahanje na devi.

U turi smo imali uključene obroke i vodiča na engleskom jeziku. Nayef nam je pripremio prvi obrok u pustinji.

U turi smo imali uključene obilaske: Nabatean temple, Lawrence’s Spring, Sand Dunes, Little Bridge i Khazali Canyon.

Završetak ovog dijela ture nas je odveo da vidimo zalazak sunca u pustinji. Za više informacija možete njega direktno kontaktirati na WhatsApp-u : +962 7 7973 2111. Također mu se moguće javiti preko FB profila ” Wadi Rum Gazelle Camp”.

Nažalost jer je prošlo već 5 godina ne sjećam se cijene ove ture ali znam da smo s Nayefom stalno bili u kontaktu. Prvotno smo bili u planu samo ja i Karlo, ali uz dvije osobe više cijena postane manja. Nakon što smo završili istraživački dio ture odveo nas je u kamp gdje smo imali spremne šatore i tradicionalnu večeru. Sjedili smo svi skupa uz vatru i ples.

Ujutro smo se digli rano kako bi vidjeli izlazak sunca iz pustinje.

Nayef nas je vratio natrag u selo i unaprijed nam dogovorio prijevoz za Aqabu. Grad u južnom dijelu Jordana i jedina jordanska luka koja se nalazi na Crvenom moru. Aqaba s okolicom čini slobodnu ekonomsku zonu i moguć je ulazak u Jordan bez vize ali kroz isključivi povratak opet preko tog grada. Aqaba graniči s gradom Eilatom u Izraelu. Iz grada je također moguće otploviti prema Tabi na Sinajskom poluotoku u Egiptu. Crveno more je poznato kao jedno od najatraktivnijih za podvodno ronjenje.

Ovo je bio ujedno naš zadnji dio istraživanja Jordana. Na kraju smo se iz Aqabe autobusom vratili u Amman odakle smo poletjeli za Budimpeštu. Zanimljivo da smo na oba leta vidjeli nekoliko Hrvata. Na povratku natrag izmjenjivali smo avanture sa Sanjom i njenom sestrom. Jordan je kao zemlja defitivino ispunio sva moja očekivanja te spada u jedno od mojih najdražih putovanja. U planu smo još imali posjetiti planinu Nebo i grad Madabu ali nismo uspjeli ubaciti ih u raspored. Znam da situacija možda sada nije najbolja za posjetu ali defitivno preporučujem zemlju.