Bolivija je uz Paragvaj zemlja o kojoj sam imao najmanje informacija. Jedine poznate su: glavni grad La Paz, država bez izlaza na more, pustinja soli Salar Uyuni i da u nogometu pobjeđuju samo kod kuće zbog visoke nadmorske visine. Prva lokacija u Boliviji koju smo posjetili je Copacabana koja se nalazi uz jezero Titicaca. Copacabana je poznato ljetovalište u Boliviji, a Titicaca je jezero na najvišoj nadmorskoj visini. Nalazi se na 3800 metara i najviše je slatkovodno jezero na svijetu. Jezero se prostire između Bolivije i Perua.
Nakon kratkog zaustavljanja došli smo u La Paz. Tu smo imali sreće i upoznali odličnog vozača Gabriela preko Uber platforme. On nas je odveo do našeg smještaja i dao nam neke preporuke. U Boliviji je hrana jako jeftina i ukusna pa nam je to odmah popravilo raspoloženje. Tu smo probali: saltenas, chicarron, salchipa, choripan i dr. Prvi dan u La Pazu prvo smo otišli u Valle de la luna.
Postoji priča se da je sam Neil Armstrong ovo zanimljivo mjesto nazvao “Mjesečeva dolina” zbog velike sličnosti s kraterima koje je vidio na svom putovanju na Mjesec. Mjesečeva dolina nastala je erozijom koja je uništila gornji dio planine, a dalje je priroda učinila svoje. Nakon toga sa žičarama smo posjetili La Paz.
La Paz je glavni grad Bolivije. Podijeljen je na dva velika dijela: La Paz i El Alto. Bolivija je najsiromašnija zemlja koju smo posjetili u Južnoj Americi. U važnijem području nalazi se centar, dok je El Alto dio u kojem stanovništvo živi na ogromnim brdima. Jedini način do dolaska svojih domova su žičare koje su tuda rasprostranjene. La Paz se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini od 3658 metara i najviši je glavni grad u Južnoj Americi. U La Pazu smo još posjetili: Plazu Murillo, Callle Sagaranga, Calle de las Brujas, Calle Jaen, San Francisco Basilica i Killi Killi. Na glavnom trgu postoje radnici koji vas zovu da vam očiste cipele po jakom suncu. Oni sjede na maloj stolici i tako mame ljude k sebi. Pokušali su nam uzeti više novaca za čišćenje, ali bez uspjeha. Drugi dan sam ostavio za mali predah i lagano istraživanje po gradu, dok je Karlo otišao na dead road.
Zbog malog prosvjeda neke dane su stanovnici Uyunija blokirali put šiljcima na cesti, na našu sreću ne i taj dan. U Uyuni smo stigli noćnim autobusom iz La Paza. Tu smo imali jednu od najljepših tura ikada. U Boliviji uz siromaštvo sam vidio i jednu od najljepših priroda u svom životu. Uz našeg vodiča Bruna bili su još par iz Nizozemske: Christina i Andy, Sam i Marie otac i kčer iz SAD-a te ja i Karlo. Na moju sreću, a njihovu nesreću naš vodič je pričao većinom na španjolskom jeziku, dok je engleski koristio u tragovima. Tako sam postao prevoditelj izleta i to mi je omogućilo najbolje sjedalo u kombiju. Salar de Uyuni je najveća pustinja soli na svijetu i nalazi se u Boliviji na 10 000km2. Uyuni je prvotno bio predodređen da postane glavna željeznička destinacija koja povezuje razne gradove. Ti planovi naposljetku nikad nisu ostvareni jer je rudarska industrija izgubila zamah, a izbili su i sporovi sa susjednim zemljama. Krajolik je neplodan i bez kuća, automobila ili ljudi stotinama milja. Zato je posjet obližnjem groblju vlakova u Uyuniju stvorio veliki kontrast.
Zatim smo posjetili malo slano jezero Colchani koje zbog velikog kontrasta izgled kao pustinja soli. Pored toga se nalazi Dakar utrka Bolivije i tu svatko ostavlja zastavu svoje zemlje.
Nakon toga smo posjetili Isla Inchausi tj. “Riblji otok”. Taj “otok” izgleda kao mala oaza unutar pustinje soli. Napravljen je od velikog okamenjenog koralja na kojem se nalaze ogromni kaktusi i kamenja. Bez ikakvog signala došli smo u naš smještaj. U malom mjestu Agenchi čekali su nas kreveti od soli.
Drugi dan ture smo posjetili: Bianca, Verde i Negro lagunu unutar koje se nalazi mnoštvo flamingosa. Zadnju smo posjetili lagunu Coloradu koja se nalazi u sklopu nacionalnog parka Eduardo Avarea. Predivan pejzaž proizlazi cijelom lagunom.
Zadnji dan u Boliviji smo posjetili: prirodne gejzire, termalne vode i pustinju Salvadora Dalia. U toj pustinji je pronašao brojne inspiracije za svoja djela.
Zbog suhe klime u ovoj pustinji moguće je pronaći samo: lisice, činčile, patke, flamingose, ljame i male ptice. U ovoj zemlji službena valuta je bolivian boliviano.
Iz Bolivije smo prešli kopnenu granicu i došli u Čile.
Prvo mjesto u koje smo došli je bio San Pedro de Atacama. Atacama je najsuša pustinja na svijetu smještena duž obale Čilea. To je malo mjesto u Čileu odakle se može otići na slične ture kao i u Boliviji, ali dosta skuplje. Tamo smo otišli na astronomsku turu zvijezda. Tura je obuhvaćala gledanje nebeskih tijela i zvijezda pomoću teleskopa i pojašnjenje istih. Tu smo imali tradicionalnu večeru uz zvijezde i slikanje pored njih.
Sljedeći dan smo otišli za Calamu odakle smo imali let za Santiago de Chile. Jedan od gradova kojeg smo naknadno ubacili na preporuku lokalnog stanovništva bio je Valparaiso. Valparaiso je šesti najveći grad u Čileu i nalazi se oko dva sata od Santiago de Chilea. Sastoji se od ravnog, obalnog dijela te okolnih brdovitih područja koji su međusobno povezani s 15 povijesnih uspinjača. Poput ostatka države i Valparaiso je bio podložan razornim potresima. Iako je Santiago de Chile glavni grad države, u Valparaisu je od 1990. godine bio glavno zakonodavno tijelo države.
Naredne dane smo ostavili za Santiago de Chile. Čile je do tada bila država u Južnoj Americi najsličnija nekoj Europskoj. Na našu žalost i razočarenje jedna je od najskupljih država na kontinentu. Santiago de Chile je peti najveći grad u Južnoj Americi. Po statistikama ovo je i najveći grad u kojem su Hrvati kao manjina u Južnoj Americi. U Santiagu smo posjetili: Cerro San Cristobal, Cerro Santa Lucia, Sky Costanera, Barrio Lastaria, Bellavista, La Moneda, Park Arauco, Barrio Italia i dr. Čile je jedna od najužih zemalja na svijetu, široka u prosjeku 177 km.
Nakon Čilea, odletjeli smo u Paragvaj.
Paragvaj se često naziva kao srce Južne Amerike zbog svog položaja na kontinentu. Uz Boliviju jedina zemlja koja nema izlaz na neko more ili ocean.
Asuncion je najveći i glavni grad u kojem živi oko pola milijuna stanovnika. U Paragvaju se nalazi najveća svjetska močvara Pantanal, koja se proteže i na Boliviju i Brazil. Tamo živi više vrsta krokodila i tropskih zmija. Iako nemaju uspješnu nogometnu reprezentaciju kao susjedne zemlje, nogomet im je opsesija. U ovoj zemlji smo se zadržali jako kratko ali smo uspjeli posjetiti: National Pantheon, Paseo la Galeria, Palacio de Lopez, Costanera de Asuncion, Parque de la Salud, Catedral de la Nuestra Senora i dr.
U Paragvaju smo slučajno zalutali i u jednu favelu, ali smo je napustili bez poteškoća. Nažalost u ovoj zemlji sam ostao bez mobitela ostavivši ga u autu. Posljednja lokacija koju smo dijelom posjetili u Paragvaju je Foz de Iguazu. Foz de Iguazu je nacionalni park koji se dijelom nalazi u Paragvaju, Argentini i Brazilu. Kako su se stvari dalje odvijale, pročitajte u trećem nastavku putovanja kroz Južnu Ameriku.
Putujsamnom/Travelbyme 